Veliku većinu hrvatskih navijača na stadionu Al Bayt činili su „plaćenici”, bilo ih je mnogo, na svim tribinama.
Pravih hrvatskih navijača bilo je prema očekivanju cca 1500, a ostali u hrvatskim dresovima bili su radnici imigranti, tzv. plaćeni navijači iz Indije, Pakistana, Nepala, Šri Lanke, Filipina…
Organizatori tako pune stadione, pa smo i mi Hrvati tako dobili ispomoć, a zauvrat ti tzv. „sendvič navijači” pokoji dolar u džep. Navodno samo deset dnevno, kako kolaju priče. Treba popuniti praznine na tribinama pod svaku cijenu.
S jednom takvom obitelji iz Indije razgovarali smo ispred stadiona. Tata je u rukama nosio djevojčicu koja je mahala hrvatskom zastavicom.
– Njeno ime je Adia, to u prijevodu znači brza. Ima godinu dana – objasnio je otac, dok je Adia čim ju je tata spustio stala na noge i brzo pobjegla u djeliću sekunde potpuno opravdavši ime.
Znači vi navijate za Hrvatsku?
– Da.
A zašto?
Kao odgovor dobili smo samo smiješak i slijeganje ramenima.
