U nedjelju, 22. listopada, u crkvi Sv. Kilijana, prvi put od kad je osnovana prije 50 godina, Hrvatska katolička župa Wiesbaden proslavila je Mladu misu. Mladomisnik je bio fra Nikola Livaja, koji je rodom iz Busovače iz Bosne i Hercegovine.
Na Mladu misu fra Nikole Livaje stigao je velik broj vjernika iz Wiesbadena, Mainza, Frankfurta i okolice. Slavlje je u dupkom punoj crkvi svetog Kilijana započelo blagoslovom, a suslavitelji su bili domaći župnik fra Kristijan Montina i fra Ivica Radić, župnik iz Aachena.
Kroz prigodnu propovijed fra Ivica Radić osvrnuo se na život jednog starijeg svećenika koji je razmišljao koliko je ljudi doveo vjeri, te mu mladomisniku poručio kako će njegov svećenički put i život imati onoliko smisla koliko bude vjernicima donosio Isusa Krista.
– Ne trebamo se puno zanositi i misliti kako možemo učiniti velika čudesa, ali ako uspijemo samo jednu osobu samo malo potaknuti da razmišlja o Bogu i da se Bogu približi, moj život je bio vrijedan življenja, rekao je fra Ivica Radić.
Fra Kristijan Montina uputio je mladomisniku riječi ohrabrenja, kazao mu kako će svećenički poziv biti težak, ali i lijep. Fra Kristijan je kazao kako ova “promocija svećeničkoga zvanja” dolazi kad vlada toliki napad na Crkvu, i svećenicima nije malo lako.
– Mi svećenici smo samo ljudi, ali volimo svoj narod, borimo se za svoj narod, želimo biti dobri pastiri. Zato se molite za nas da budemo još bolji i nadam se da će se netko oduševiti i krenuti svećeničkim putem. Ovom današnjem svijetu je potreban Bog i Crkva, a fra Nikoli čestitam i neka ga dragi Bog vodi njegovim putem, rekao je fra Kristijan.– Kad me fra Kristijan pozvao da dođem ovdje nije mi odmah rekao da će ovo biti mlada misa. Budući da je bio spriječen doći na mladu misu koju sam slavio 23. srpnja u Busovači, rekao je pa ti ćeš i u Wiesbadenu proslaviti svoju mladu misu. Pitao sam kakve ja veze imam s Wiesbadenom, a on je odgovorio u svom stilu: bolan, gore žive dobri ljudi i oni zaslužuju da u njihovoj župi bude mlada misa. Prihvatio sam poziv i stvarno sam počašćen što sam danas ovdje s vama, rekao je fra Nikola Livaja.
Kazao je kako je fra Kristijana upoznao još kao sjemeništarac, dok je on bio u Kufsteinu.
-Mi smo kao učenici visočke gimnazije putovali u Koblenz, a zbog dalekog puta prespavali smo u Kufsteinu. Po dolasku u Kufstein profesor koji nas je vodio rekao nam je idemo kod jednog fratra u goste, on je malo neobičan, nemojte se iznenaditi. Upoznavši tada fra Kristijana postali smo jako dobri, a ono u čemu je on neobičan jest da ljudima donosi Boga na potpuno nov i sebi svojstven način, koji je uvijek ispunjen radošću i šalom. Volio bih da barem upola mogu biti radostan kao on. Kume fra Kristijane, hvala ti od srca na svemu, a najviše na praćenju i pomoći koji si mi iskazivao na mom redovničkom putu do svećeništva u svakom pogledu, rekao je fra Nikola Livaja.
Zahvalio se propovjedniku fra Ivici hvala na riječima podrške i ohrabrenja, a budući da i njega poznaje još iz sjemenišnih dana, želio je posvjedočiti da je on jedan od smirenijih ljudi/fratara koje je upoznao, a samim time lako pronađe rješenje za svaki problem.
– Fra Ivice, hvala ti na svemu, i kad bismo barem svi mi bili smireni kao ti i radosni kao fra Kristijan, sve bi bilo lakše. Vjerujem da se svi mi iz djetinjstva sjećamo prvih školskih dana, osobito prvih učitelja. Za nas kršćane iznimno su važni prvi vjeroučitelji. Tako je sestra Gordana ostavila dubok trag u mom obrazovanju, učeći me ne samo vjeronauku, nego ponekad i njemačkom jeziku. Sestro Gordana, nadam se da je ovo što me danas gledaš kao svećenika najveća zahvala i dokaz da je sve ono čemu si me učila i zaživjelo.
Budući da čovjek koji zaboravi svoje korijene nije potpun, on nekako visi u zraku, kumu fra Kristijanu, propovjedniku fra Ivici te sestri Gordani želim pokloniti umjetničke slike slikara Zlatka Devića koje prikazuju njihove župne crkve na Dobrinji, u Kraljevoj Sutjesci i u Bučićima, kako bi ih podsjećale na njihove korijene. U mnogim se krajevima u mjesecu listopadu obilježavaju Dani kruha. To je prilika da zahvalimo Bogu za kruh svagdanji koji nam daje. Međutim, mi kršćani katolici dobro znamo da je za život potreban i onaj kruh u kojem nam Krist daruje sama sebe, kruh koji nam se daruje u euharistiji po rukama svećenika. Neizmjerno sam zahvalan Bogu na daru svećeništva razboritosti koju mi je dao da ga prihvatim i shvatim njegovu važnost. Volio bih i da neki od vas barem promisle na način: ima li šanse da budem svećenik, možda bi moje dijete moglo biti svećenik, itd. Fra Kristijan i fra Ivica će vjerujem dijeliti moje mišljenje da svećenički poziv nije nešto strano, to je stvarnost koja postoji među nama, samo je potrebno prihvatiti je i odgovorno krenuti tim putem. Svima vama danas ovdje prisutnima na kraju želim ne samo riječima reći hvala, nego obećavam da ću se potruditi zahvaliti vam svojim redovničkim životom i svećeničkim služenjem, možda jednog dana i ovdje u Njemačkoj, rekao je fra Nikola Livaja.
Pod svetom misom pjevao je zbor hrvatske katoličke misije iz belgijskog Antwerpena i “Sestre Radoš”, odnosno tri sestre Ivana, Magdalena i Gabriela Radoš, inače članice Frame Wiesbaden.
Nakon svete mise Vijeće Hrvatske katoličke župe Wiesbaden upriličilo je zajednički ručak, a za vrijeme ručka svojom glazbom ovaj događaj i sveti dan uljepšao je bend “Cro Akord”.
Kako je Fenix-magazin.de već ranije pisao, fra Nikola Livaj je rodom iz Busovače iz Bosne i Hercegovine. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Visokom, a studij Franjevačke teologije u Sarajevu.
Za prvu službu određen je za župnog vikara u Novu Bilu. U Novoj Bili nalazi se bolnica koja je ime dobila po franjevcu fra Mati Nikoliću, a koju su za vrijeme rata osnovali franjevci Bosne Srebrene, te koja je spasila brojne živote u Lašvanskoj dolini.
Fenix-magazin/MD
