Svečanom euharistijom koju je u nedjelju 23. srpnja u župnoj crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Dragunji pokraj Tuzle predvodio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić tamošnja vjernička zajednica obilježila je 400. obljetnicu svoga prvog pisanog spomena.
Tom prigodom nadbiskup Vukšić blagoslovio je spomen ploču ispred župne crkve na kojoj stoji: „O 400-toj obljetnici pisanog spomena ŽUPE DRAGUNJA u Izvješću provincijala fra Marijana Pavlovića iz 1623. godine. Dragunja, 23. VII. 2023.“
Osim dragunjskog župnika i tuzlanskog dekana preč. Marinka Mrkonjića koncelebriali su: župnik vjerničke zajednice Sv. Josipa u obližnjoj župi Špionica fra Pero Baotić, ravnatelj Katoličkog školskog centra Sv. Franjo u Tuzli i vrhbosanski kanonik preč. Marko Zubak te nadbiskupov tajnik vlč. Dino Mustafi.
U pozdravu župnik Mrkonjić je najprije zahvalio nadbiskupu što se odazvao na njegov poziv da predvodi misno slavlje o 400. obljetnici pisanog spomena župe Dragunja.
“Te davne 1623. tadašnji provincijal fra Marijan Pavlović obilazi uzduž i poprijeko Bosnu i Hercegovinu, popisuje samostane, župe i katolički živalj te šalje iscrpno izvješće o tome u Rim. Između ostalog, u tom izvješću navodi kako u ‘kraju Soli ima samostan i župa Gradovrh, a njemu pripadaju još župe: Brka, Bijela, Korjenita i Dragunja”, kazao je preč. Marinko dodajući da u narodu postoji usmena predaja i lokalitet Crkvica u blizini groblja Sv. Marije Magdalene gdje je vjerojatno i bilo sjedište te župe.
Spomenuo je da se župa Dragunja posljednji put spominje 1675. kada biskup Nikola Ogramić-Olovčić piše da u župi nema više crkve, ali ima 4 161 stanovnik. Rekao je da se nakon Bečkog rata (1683.-1699.) ova, kao i mnoge druge župe gase i nestaju.
Napomenuvši da župa i franjevački samostan u Tuzli nastavljaju tradiciju samostana Gradovrha, kazao je da od druge četiri spomenute župe danas postoji još samo Dragunja. Podsjetio je da je župa ponovno osnovana 1985., 310 godina nakon prvog spomena, te da je u to vrijeme imala skoro 3 000 vjernika. Spomenuo je da je u župi izgrađena župna kuća i crkva te da je u vrijeme i nakon posljednjeg rata imala lijep broj djece i mladih te čak osam duhovnih zvanja. Sa žalošću je konstatirao da sve više mladih odlazi te da ima sve manje krštenja, a sve više sprovoda.
U prigodnoj propovijedi Kraljevstvo nebesko u svijetu i u čovjekovu životu nadbiskup Vukšić je podsjetio da je glavna misao odlomka iz Matejeva evanđelja te nedjelje „izrečena u tri Isusove prispodobe o kraljevstvu nebeskom, odnosno kraljevstvu Božjemu, koje je bilo jedna od središnjih tema sveukupnog Isusova propovijedanja“.
„Pod tim izrazom Isus i kršćanska vjera misle na Božju vladavinu u svijetu, na prisutnost Boga u ljudskim životima, na usklađenost ljudskih savjesti i ponašanja s Božjom voljom, na čovjekove prijateljske odnose s Bogom i na bratske odnose među ljudima općenito. U tom novom svijetu glavni zakon treba biti ljubav a njegove osnovne vrednote su mir, sloga, istina, dobrota, prijateljstvo i pobjeda nad grijehom… Tri su Isusove slike u današnjem odlomku iz Evanđelja. Prva: Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Druga: Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uzme gorušičino zrno i posije ga. I treća: Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uzme kvasac i zamijesi ga. Iz ovih triju slika, ili prispodoba, jasno proizlaziti da Isus govori o kraljevstvu Božjemu, koje naziva također nebesko, ali koje se međutim nalazi na zemlji. Jer samo na zemlji se sije sjeme u njive i samo na njima raste i kukolj. Jedino na zemlji gorušičino sjeme niče i izrasta. I jedino na zemlji se stavlja kvasac u brašno s nakanom da se tijesto ukvasa i kruh pripravi“, kazao je vrhbosanski nadbiskup te se osvrnuo na svaku od spomenutih prispodoba.
„Znademo da neprijatelj kraljevstva nebeskoga upotrijebi zle sluge i nađe načina da odsiječe poneku od grana na stablu Kristove Crkve. Nestanu tako poneke od grana, ali Gospodin nađe načina da izrastu nove, ponekada čak na istom mjestu. Tako je bilo sa starom župom Dragunja, koja je prvi put u dokumentima spomenuta daleke 1623. (Draganović, Croazia sacra 22-23/1944.; Benković, Katoličke župe…, Đakovo 1966.) i potom je ta grana u oluji nevremena nestala. Danas, kad smo okupljeni u povodu 400 godina od toga prvog spomena župe Dragunja, zahvaljujemo Gospodinu Bogu za sve pretke koji su u ovim krajevima slušali Riječ Božju i bili svjedoci njegove dobrote. Zahvaljujemo i za sve svećenike koji su ovuda propovijedali Evanđelje i sebe darovali za rast kraljevstva nebeskoga. I molimo Gospodina, koji je milosrdan i bogat dobrotom, da ih nagradi svojom blizinom u vječnom kraljevstvu. Zahvaljujemo Gospodinu također što je učinio te je, upravo tamo gdje je stara grana davno bila nestala, u novije vrijeme izrasla i zazelenila nova župna zajednica, i molimo njega, koji je bogat dobrotom i milosrdan svim djelima svojim, da blagoslovi ovu župu, njezine vjernike i duhovne pastire, kako bi uvijek rađali plodovima dobrote i ljubavi, obraćenja i svetosti te ih svjedočili i dijelili svim ljudima“, kazao je nadbiskup Vukšić u svojoj propovijedi.
Nakon mise nastavljeno je zajedničko druženje, prenijela je KTA.
Inače, župa Dragunja, zajedno sa svojim selima, smjestila se podno planine Majevice u sjeveroistočnoj Bosni 20-ak kilometara sjeverozapadno od Tuzle u pravcu Srebrenika. Dragunja se sastoji od Čanića, Dragunje Donje, Dragunje Gornje, Drapnića, Straže, Krušika i Namlića. Filijalne crkve su u Straži i Čanićima. Još jedna specifičnost župe je činjenica o postojanju 15 sakralnih objekata, tri crkve, osam grobalja i nekoliko zavjetnih kapelica koje vjernici sami održavaju, a najmanje jednom godišnje se kod njih slavi sv. misa.
Ž.I., KT
