Pojava novog “koronavirusa” krajem 2019. u Kini, pa sve do njegova invazivnog širenja do naših područja dovodi do značajnih promjena u načinu života, kako na osobnoj, tako i na profesionalnoj razini, te utječe na tjelesnu, psihosocijalnu i duhovnu komponentu.
Piše: dr. sc. Sanda Smoljo-Dobrovoljski,
teologinja, psihologinja, psihoterapeutkinja
Bolest koju uzrokuje koronavirus – COVID-19 ima simptome slične gripi kao što su povišena tjelesna temperatura, kašalj, kratki dah, bolovi u mišićima, umor. Simptomatologija može varirati od blaže do teže forme kada se u kliničkoj slici dijagnosticira teška upala pluća, sindrom akutnog otežanog disanja, što može uzrokovati smrt pacijenta, posebno kod osoba koje boluju od kroničnih bolesti i koje imaju jako slab imuni sustav. Prema statističkim podatcima, stopa smrtnosti je najčešća kod starijih osoba, ali prema recentnim podatcima, među oboljelima ima i osoba mlađih od 40 godina koje nisu imale zdravstvenih tegoba. Od pojave virusa broj oboljelih raste iz minute u minutu. Glavne vijesti u svim medijima, elektronskim i tiskanim, jesu statistički podatci o broju oboljelih i broju preminulih. U svakodnevnim socijalnim kontaktima, barem onim koji su još dopušteni, s obzirom na restriktivne mjere koje se mijenjaju iz dana u dan, pitanje koronavirusa je neizbježno.
S obzirom na upute nadležnih institucija Federacije BiH, socijalna distanca i izolacija više nisu preporuka, već zakonska odredba koja je neupitna. Iako se većina vremena posvećuje analizi i dijagnosticiranju tjelesnih simptoma, procjeni težine kliničke slike, vrlo malo vremena posvećuje se mentalnom zdravlju u okvirima socijalne ograničenosti. Kako cjelokupna situacija utječe na psihu čovjeka? Kako očuvati mentalno zdravlje u „doba korone“? Kako se nositi s iskustvom socijalne izolacije, samoizolacije, karantene? Kako objasniti djeci novonastalu situaciju? Kako se pojava koronavirusa doživljava na tlu koje je prije 25 godina fizički preživjelo ratno stanje, ali psihički još nije obradilo posljedice trauma koje kod mnogih osoba još tinjaju ili su prešle u psihosomatska oboljenja?
Psihološka analiza
Analizirajući psihološko stanje čovjeka koji je izložen dramatičnim situacijama, brojkama preminulih koje eksponencijalno rastu, normalna ljudska reakcija jest strah, a nerijetko i panika. Kod osoba koje nemaju dijagnosticiranih psiholoških poteškoća pojavio se strah kao normalna ljudska reakcija, neizvjesnost, zabrinutost, tjeskoba, a posebno je ovo izraženo kod osoba koje već imaju neka mentalna oboljenja poput depresije, opsesivno-kompulzivnogi anksiozno-depresivnog poremećaja čije se zdravstveno stanje uslijed konstantnog medijskog bombardiranja informacijama o koronavirusu pogoršava. Da bismo razumjeli što se događa u psihodinamici osobe u svijetu koji je postao stresno mjesto, bitno je istaknuti dvije potrebe koje su čovjeku važne u svakodnevnom funkcioniranju, i koje same po sebi ako nisu zadovoljene, mogu generirati neugodna emotivna stanja. To su: potreba da imamo kontrolu nad sobom i nad okolinom; te druga, osjećati sigurnost.
Tjeskoba nastaje kada čovjek nema osjećaj kontrole, kada ima osjećaj da gubi sigurno tlo pod nogama, a napose ako je egzistencijalno ugrožen. Kod većine osoba s ozbiljnim psihopatološkim simptomima izvor tjeskobe proizlazi iz osjećaja gubitka kontrole i nesigurnosti. Upravo ovo stanje u kojem se nalazimo – gdje čovjek ne može kontrolirati širenje virusa, ne zna tko je zdravi prenositelj ili ne, gubitak svakodnevne rutine, prekid sa svakodnevnim obvezama, hobijima izvan doma, tjelesnim aktivnostima, socijalnim kontaktima – može biti okidač za pogoršanje mentalnih poremećaja, a kod onih osoba koje imaju predispoziciju za iste može dovesti do pojave simptoma.
Zato je iznimno važno voditi računa o mentalnom zdravlju, ne samo fokusirati se na osnovnu higijenu, nego napose na onu mentalnu i duhovnu.
Ekstremne situacije uglavnom su izvor stresa. Sa stresom se možemo nositi prikladnim obrambenim mehanizmima ili možemo pobjeći od stvarnosti u svijet fantazije, filmova, igrica, negirati stresnu situaciju ponašajući se kao da nas to ne dotiče i ponašati se buntovno, agresivno ili pasivno agresivno ne poštujući naredbe autoriteta koje su izrečene, što jednim dijelom pokazuju neodgovorne osobe koje ne poštuju propisana pravila o samoizolaciji i neodgovorno se ponašaju prema drugima. Provesti duže vrijeme u zatvorenom prostoru za neke može biti veliki izazov i poteškoća, a nekima prilika da se pobrinu za sebe i da više vremena provedu sa svojim bližnjima. Stresne situacije pokazuju kakvi su nam obrambeni mehanizmi, koliko je jaka psihološka struktura, te koliki nam je prag tolerancije na stres.
Kako očuvati mentalno zdravlje?
Prema nedavnoj studiji koju su proveli diljem Kine, stručnjaci s područja mentalnog zdravlja ukazuju na psihološki stres kojem su izložene osobe u Kini, te ukazuju na važnost brige za mentalno zdravlje u vremenu pandemije. S tim u svezi pokušat ćemo dati neke smjernice kako očuvati mentalno zdravlje.
Prvi korak, za neke i najzahtjevniji, sastoji se u tome da prihvatimo novonastalu situaciju. Da ovo nije stanje koje se mijenja preko vikenda, već nova situacija koja zahtijeva i druga životna pravila.
Tek kad prihvatimo nove okolnosti, možemo mijenjati svoje obrasce ponašanja i uspješno se prilagoditi novom obliku života. Nažalost, ljudi teško prihvaćaju promjene jer one izazivaju krizu, ali kriza je nužna kako bi se nešto promijenilo. Kad god čovjek mora nešto mijenjati, dolazi u krizu. Pod krizom podrazumijevamo razabiranje, razlučivanje što učiniti, jer nam sama kriza ukazuje da način na koji smo do sada djelovali više nije funkcionalan, te se zahtijeva aktivan stav, revidirati prioritete, izbore i napraviti nove. Upravo smo na to pozvani u vremenu kada većina osoba živi u socijalnoj izolaciji, udaljena od ostatka obitelji, prijatelja, kolega, posla i sl.
Osobe koje ne prihvaćaju novo stanje stagniraju, psihološki i duhovno, jer nastoje na stare načine pristupiti novoj situaciji, i kronično doživljavaju frustraciju, nezadovoljstvo koje ih može voditi do kompenziranja štetnim ovisnostima kao npr. hranom, alkoholom i/ ili nekim drugim opojnim sredstvima kako bi pobjegli od realnosti.
Kako bismo izbjegli štetne utjecaje na mentalno zdravlje dok smo zatvoreni u kući, za sebe možemo učiniti 70% kako bismo održalimentalnu ravnotežu i nosili se prikladno sa stresom, a u ostalih 30% nam pomaže okolina, članovi obitelji, prijatelji. Dakle, odgovornost je primarno na nama.
Nažalost, prema izjavama pacijenata, većina osoba radi suprotno, i zbog toga imamo eksponencijalno rastući broj psiholoških poteškoća čije posljedice se manifestiraju već u obliku histeričnih i paničnih epizoda, a nerijetko i depresivno-paranoidnih stanja.
Jako je važno da emotivne doživljaje stavimo pod razumsku analizu, verifikaciju, tražeći objektivne činjenice i pokušati ne reagirati isključivo na temelju emocija. To ne znači potiskivati emocije, već ih staviti pod razumsku analizu i pročišćavanje. Kada se čovjek prepuštaisključivo emocionalnim procjenama i zaključcima, podložan je utjecaju afektivne memorije u kojoj su pohranjena bolna iskustva (kod nekih su to još nezaliječene ratne rane). Ono što se tada događa je iskrivljena percepcija stvarnosti i brzopleti, ishitreni zaključci koji dovode do histeričnih reakcija i panike.
Konkretne smjernice kako olakšati život u socijalnoj restrikciji:
- Ograničiti vrijeme koje se posvećuje praćenju vijesti putem TV-a i društvenih mreža koje izvješćujuo progresu koronavirusa, posebno za osobe koje su sklone depresivnim i tjeskobnim stanjima. Veliki broj osoba „hrane“ tjeskobu cijeli dan konstantnim praćenjem udarnih vijesti. Ovaj začarani krug se treba presjeći jer ako to ne učine, uskoro će se javiti ozbiljni simptomi poput nesanice, razdražljivosti, prekomjernog ili umanjenog apetita i dr.
- Planirati dnevne aktivnosti unutar obitelji, vrijeme za igru, hobi, odvojiti vrijeme za molitvu, zajedničko čitanje Svetoga pisma. Ovo je posebno važno zaosobe koje imaju potrebu kontrolirati stvari. Budući da smo u situaciji koja je psihološki zahtjevna, planirati dnevnu rutinu pomaže da se lakše s njom nosimo.
- Čitati literaturu koja opušta, meditirati, posvetiti se tjelovježbi u granicama mogućnosti s obzirom na prostor.
- Održavati telefonske kontakte s bliskim osobama, druženja putem društvenih mreža.
- Oni koji su u mogućnosti s obzirom na ograničeno kretanje mogu se usmjeriti pomoći drugima. Iznimno je lijepo vidjeti volontere koji su se aktivirali da pomognu najugroženijima. Upravo je altruizam jedan od zrelih obrambenih mehanizama. Nositi se s vlastitim poteškoćama na način da pomažemo drugima. Pomoći znači i nazvati osobu za koju znamo da je sama, saslušati ju, pitati kako je, kako se nosi sa situacijom.
- U obitelji je posebno važno razgovarati i o neugodnim emocijama, ne plašiti se govoriti o strahu, zabrinutosti. Podijeliti svoj emotivni svijet s članovima obitelji. Ukoliko se ne razgovara o emocijama, postoji opasnost da ih se potiskuje, a potisnute emocije izlaze na razne načine, kako na razini tijela, tako i psihe u obliku nervoze, razdražljivosti, nemira.
- Budući da će se više vremena provoditi u zatvorenom prostoru, a neki članovi moraju raditi online, postoji mogućnost konflikta, nerazumijevanje, zbog toga je važno razgovarati, planirati aktivnosti i dogovarati se oko kućnog reda. Ako nema reda, nastupa kaos, a takve situacije, zajedno sa stresom koji je prisutan, dodatno remete svakodnevno funkcioniranje.
Što možemo učiniti za duhovno zdravlje?
Ako pogledamo očima vjere, onomu tko ne vjeruje ili ima „mlaku“ vjeru ovo može zvučati paradoksalno, no ovo vrijeme možemo promatrati kao milosnu priliku da se povučemo od svijeta u svoju „pustinju“, pročistimo i osnažimo svoju vjeru na koju je možda pala „prašina“, uhvatila se „paučina“, možda smo postali mlaki, hladni i manje suosjećajni u odnosima, usmjereni isključivo na vlastiti napredak, zaboravili na malene, zaboravili što znači nemati, postali samouvjereni i rigidni.
Nije znak zrele vjere promatrati pojavu koronavirusa kao Božju kaznu. Naime, zrela vjera ovakve nepogode tumači, ne kao kaznu, nego kao događaje koje je Bog dopustio, iz kojih mi kao vjernici možemo učiti. Događaje koji nas pogađaju možemo uzeti i promatrati kao priliku za nove pedagoške korake u duhovnom životu. Ovo vrijeme možemo proživjeti kao priliku da preispitamo svoje prioritete, vrijednosti, da stanemo nakratko i pogledamo svoj život,vidimo Božje spasenjsko djelovanje u njemu, zahvalimo na svemu dobrome do sada, kao i iskušenjima iz kojih možemo izići obnovljena duha i žive apostolske vjere.
Za duhovni život obitelji ovo je prilika da se obitelji vrate svakodnevnoj molitvi, zajedničkom čitanju Sv. pisma i konkretnoj ljubavi kroz međusobno poštivanje i uvažavanje, prilika da obnovimo narušenu komunikaciju i vježbamo se u prihvaćanju različitosti.
I u konačnici, pred egzistencijalnom ugroženošću vjernički stav treba biti utemeljen na pouzdanju u Boga. Bog je začetnik života i ima konačnu riječ nad našim zemaljskim završetkom. I u ovo neizvjesno doba pandemije, one koje Boga ljube Bog okreće na dobro (usp. Rim 8,28), a iskustvo duboke i žive vjere daje nam snagu da u našem životu, unatoč strahu, pobijedi nada i pouzdanje da je Bog s nama.
nedjelja.ba
