U utorak 25. lipnja obilježava se 43. obljetnica ukazanja Gospe u Međugorju, a iz dana u dan raste broj hodočasnika iz cijelog svijeta. Tijekom prošlog vikenda bilo ih je 50-ak tisuća piše Darko Pavičić za Večerni list BiH.
Međugorje je jedno od najpoznatijih rimokatoličkih hodočasničkih odredišta na svijetu. Postalo je poznato zbog ukazanja Djevice Marije, koja se kao fenomen počela javljati 1981., nakon čega se počeo razvijati vjerski turizam.
Četrdeset i treća obljetnica međugorskog fenomena započela je praktički prije službenog početka koji je ovog utorka, 25. lipnja. Naime, danima prije obljetnice broj hodočasnika u Međugorju rastao je iz dana u dan za nekoliko tisuća, a tijekom vikenda bilo je zacijelo više od 50 tisuća hodočasnika.
Vidjelica predvodi molitvu
Razlog njihova brojnog dolaska devetnica je na Brdu ukazanja svake večeri u 22 sata, s molitvom koju predvodi vidjelica Marija Pavlović Lunetti, koja je narodu prenijela poruku s ukazanja 15. lipnja, na kojemu je Gospa od nje zatražila da pozove ljude na molitvu devetnice u taj kasni večernji sat, nakon čega se pola sata prije ponoći pojavilo i ukazanje samoj vidjelici Mariji Pavlović.
Međugorje se tako vratilo u svoje prve dane, kada su dan-dva nakon vijesti o prvom ukazanju Blažene Djevice Marije djeci na Podbrdu, 24. lipnja 1981., u to zabačeno i dotad nepoznato hercegovačko selo došli deseci tisuća vjernika kako bi upravo na Podbrdu svakoga vreloga hercegovačkog popodneva bili nazočni izvanrednom susretu djece vidjelaca s Gospom. Podbrdo je, kažu svjedoci, svakoga dana vrvjelo poput mravinjaka, a tako je upravo i ovih vrućih dana kada se moli devetnica ususret 43. obljetnici te na Brdo ukazanja dolaze tisuće i tisuće vjernika iz svih krajeva svijeta, od Španjolske, Francuske, Italije, preko Poljske i Ukrajine do Irske, Portugala i Brazila.
No to nije jedina vidljiva zanimljivost u ovome trenutku u Međugorju. Onda druga je, naime, kontinuirani dolazak hodočasnika tijekom cijele godine, pa nije bilo uobičajene “zimske rupe”. S jedne strane tumači se to nemogućnošću organiziranja hodočašća u Svetu Zemlju, pa su agencije zbog rata hodočasnike povele po europskim svetištima, a s druge strane, glađu za duhovnošću, a napose mirom među ljudima i u svijetu. Upravo je mir bio motiv za poziv na devetnicu, što mnogi tumače činjenicom da je svijet na rubu nuklearnog rata. K tome se ne može zaobići još jedna neobičnost, a to je da Gospa nad okupljenim hodočasnicima moli na svojem materinskom tj. aramejskom jeziku. Dosad je s vidiocima komunicirala isključivo na hrvatskom, što potvrđuju i mnoga ukazanja diljem svijeta, gdje Gospa s vidiocima razgovara na njihovu domicilnom jeziku.
Kada se govori o međugorskom fenomenu i ukazanjima, valja podsjetiti da ona još nisu službeno priznata od Crkve, ali da se pastoral trenutačno oslanja na neslužbeni nalaz tzv. komisije kardinala Ruinija. Odnosno, Mješovitog istražnog povjerenstva Svete Stolice za Međugorje, koje je po odluci pape Benedikta XVI. istraživalo fenomen od 2010. do 2014. pod vodstvom spomenutog kard. Camilla Ruinija. Zaključili su da se prvih sedam dana ukazanja već sada može držati autentičnima, dok će se preostalo razdoblje i dalje pratiti i istraživati jer ukazanja traju u kontinuitetu do danas. Naime, od šestero vidjelaca njih troje (Marija Pavlović, Ivan Dragičević i Vicka Ivanković) i dandanas imaju ukazanja u isto popodnevno vrijeme kao i prvih dana međugorskog fenomena. Svakodnevna ukazanja vidiocima prestaju nakon što im Gospa objavi desetu tajnu, kao što je to učinila Mirjani Dragičević, Jakovu Čoli i Ivanki Ivanković te imaju ukazanja jednom ili nekoliko puta godišnje.
Premda je to izvješće komisije još uvijek neslužbeno, papa Franjo dobro ga je razmotrio i Međugorje stavio u pastoralni kontekst nove evangelizacije te je 2018. poslao mons. Henryka Hosera za vizitatora s posebnom ulogom za župu Međugorje, preko kojega Sveta Stolica sada upravlja međugorskom župom. Hoser je preminuo i naslijedio ga je mons. Aldo Cavalli, dok mostarsko-duvanjski biskup nad župom Međugorje ima isključivo teritorijalnu jurisdikciju zato što se nalazi na području Mostarsko-duvanjske biskupije te ga posjećuje nekoliko puta godišnje i ima koncilijantnu politiku, dok u narav samih ukazanja, dakako, ne ulazi.
Papa Franjo 2019. skinuo je težinu još jednih veriga s Međugorja, a to je učinio dopuštenjem svećenicima, tako i biskupima i kardinalima, da smiju organizirati hodočašća u Međugorje, što im dotad nije bilo dopušteno, već su eventualno mogli biti u duhovnoj pratnji. A što je pak Međugorju u očima onih koji isključivo drže do službenog stava Crkve davalo miris nelegalnosti i neposluha, premda se u Međugorju upravo po pitanju pastorala događa ono što nedostaje cijelome kršćanskome zapadu. Ponajprije to se vidi u ispovijedima, ali i u ostalim pobožnostima poput molitve krunice, križnoga puta, posta i pokore te euharistijskog slavlja, koje je u središtu svakoga međugorskoga dana.
Rezultat papine politike
Promjena pogleda, iz doktrinarnog u pastoralni, koji je inicirao upravo papa Franjo, otvorila je Međugorju širom vrata, pa su upravo navedena zbivanja s početka teksta rezultat Franjine politike prema Međugorju. Dakako, sve je to poduprto brojnim duhovnim i tjelesnim ozdravljenjima i obraćenjima te više od tisuću svećeničkih i redovničkih poziva koji su se začeli upravo u Međugorju. Papu Franju i Svetu Stolicu redovito se izvještava o svemu što se zbiva u Međugorju, no Vatikan se još uvijek službeno ne želi očitovati. Može to učiniti na dvije razine. S jedne priznati župi status svetišta te s druge priznati ili ne priznati ukazanja, što bi bilo ne samo kontraproduktivno, nego i nelogično, jer da nema ukazanja, ne bi bilo ni Međugorja. A priča o priznanju svetišta pokrenuta je istodobno prije pet godina s neslužbenom objavom rezultata “Ruinijeve komisije”, kada je naviješteno da bi Međugorje moglo biti proglašeno tzv. pontifikalnim svetištem, što ono u ovome trenutku neformalno i jest na očigled cijeloga svijeta te je posve zrelo i za službeno priznanje. Broj hodočasnika na razini godine, ali i ovakva zbivanja poput aktualne devetnice i “obljetnice prije obljetnice” te trajni pastoralni odgovor na duhovne dileme i stranputice današnjice Međugorju jamče stabilnost i stalni rast. Upravo zato što na pravi način odgovara na duhovne potrebe današnjega čovjeka, bez obzira odakle on dolazi, iz Španjolske ili Brazila, Ukrajine ili Italije. Činjenice i brojke koje vidimo najbolje to potvrđuju.
