Katolički školski centar “Sv. Josip” u Sarajevu proslavio je 18. ožujka misom u crkvi Kraljice Svete Krunice te priredbom u dvorani Centra svoj Dan. Središnji moto bile su riječi poljske pjesnikinje Wisławe Szymborske: “Lijep si – kažem životu”.
Misu je slavio vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić u koncelebraciji 12 svećenika među kojima su bili generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić, ravnatelj KŠC-a Sv. Josip u Sarajevu vlč. Mario Ćosić te ostali svećenici, većinom ravnatelji i djelatnici u nekim od sedam KŠC-ova u BiH.
Milosrđe je jače od grijeha
U prigodnoj propovijedi vrhbosanski nadbiskup promišljao je o misnim čitanjima u kojima je Isus spasio od kamenovanja preljubnicu i oprostio joj, uz obvezu da ne griješi više. Govoreći o sceni iz evanđelja kada Isusa pita određena skupina ljudi što činiti s grešnicom, čiji je prekršaj u zakonu ondašnje religije bila smrt, nadbiskup je istaknuo Isusovu šutnju koja je mnogo govorila.
„Ne dajući konkretan odgovor, On ide ‘trećim putom’, kršćanskim putom koji se sastoji u tome da je milosrđe način odnosa Boga prema ljudima i način odnosa koji bi trebao vladati među ljudima. Među onima u poodmakloj dobi koji su grešnicu doveli na sud Isus se saginje i crta nešto po prahu. Ostaje zagonetka je li išta suvislo pisao, ili je samo crte povlačio. Ono što je jasno jeste da je šutio pred količinom nakupljenih grijeha tih staraca za vrijeme njihova života. Šutio je pred grijehom kojeg je počinila i preljubnica te rekao: ‘Tko je bez grijeha neka prvi baci kamen’“, kazao je nadbiskup ističući kako šutnjom Isus iskazuje negodovanje počinjenim grijehom, ali ne osuđuje.
Šutnja ima svoju težinu
Podcrtao je kako šutnja ima snagu da postane nezgodnija osuda od svih drugih mogućih osuda. „Ni pred kim nije teško stajati kao pred osudom vlastite savjesti. Savjesti koja je, naravno, odgojena s Božjim pravilima i pravilima prirodna zakona“, dodao je mons. Vukšić osvrćući se potom na određene negativne pojave u društvu kao što su trač i ogovaranja. Naglasio je da je čuvanje tuđeg dobroga glasa dio kršćanskoga morala, baš kao i neslaganje s nemoralom dio je kršćanske baštine. „Zaštita dobroga glasa svakoga čovjeka i otvorena neslaganja s onim što nije u redu“, podcrtao je kako je to velika korizmena poruka svim vjernicima te poziv na obraćenje i odricanje od ljudskih slabosti.
Pred kraju homilijie naglasio je kako je Božje milosrđe mnogo veće od sve ljudske krivice, ali samo ako „idemo i ne griješimo više“. Obraćajući se izravno odgojiteljima u KŠC-u istaknuo je kako je „važno otkriti pedagošku snagu šutnje, prodornoga pogleda neslaganja u šutnji naspram nepodopštine, prekršaja pa i sitnoga delikta, nekad je jače nego mnoštvo mudrih riječi“. Posvijestio je kako i odgajanik mora shvatiti učinkovitost šutnje odgojitelja.
Na kraju euharistije odgojitelj u internatu KŠC-a Sv. Josip i rektor samostanske crkve Kraljice Svete Krunice vlč. Darko Endrich zahvalio je nadbiskupu na slavljenju mise i pozvao nazočne na prigodnu priredbu koja je uslijedila u dvorani Centra.
Liturgijsko slavlje animirao je Zbor Osnovne škole, Opće-realne gimnazije, Medicinske škole i instrumentalni sastav pod ravnanjem prof. Ane Andrle-Imamović.
Prigodne izvedbe, scenski prikazi te govori
Potom je u dvorani KŠC-a upriličena priredba čiji su središnji moto bile riječi poljske pjesnikinje Wisławe Szymborske Lijep si – kažem životu. Voditelji su bili Anja Bošnjak i Igor Fajfrić.
Najprije je Zbor Osnovne škole, Opće-realne gimnazije, Medicinske škole i instrumentalni sastav pod ravnanjem prof. Andrle-Imamović izveo Himnu KŠC-a Š. Marovića.
Potom je pozdravnu riječ uputio ravnatelj vlč. Ćosić. Istaknuo je kako su misom iskazali zahvalu za 30 godina djelovanja KŠC-a te posvijestio kako je moljen blagoslov za buduće djelovanje institucije kojoj je ravnatelj. Izrazio je pozdrave i zahvale nadbiskupu Vukšiću, prijateljima, roditeljima, osoblju te učenicima te progovorio o priredbi koja je uslijedila.
Komentirajući središnji moto proslave Dana centra istaknuo je kako život treba živjeti, a da je školsko doba najbolje razdoblje u ljudskom vijeku. “U to nije uvijek lako povjerovati, a još manje prihvatiti. Ne možemo se oteti dojmu da je svako životno razdoblje, pa tako i ono koje se provodi u školi, uistinu lijepo, a za mnoge i najljepše. Razloga je puno, a jedan je svima zajednički: U školi učimo za život, a iz nje izlazimo uvjereni da će nam znanje koje smo stekli biti od koristi i pomoći u ostvarenju životnih ciljeva”, rekao je ravnatelj te posvijestio, između ostaloga, kako KŠC Sv. Josip već 30 godina svjedoči da su odgoj i obrazovanje za Vrhbosansku nadbiskupiju istinsko poslanje u korist mladog naraštaja.
Scensku izvedbu teksta Ne, nismo sami Lamije Begić pod naslovom Puna kuća izvele su učenice Lena Korać i Anđela Vujisić. Uslijedila je Iskra, plesna točka učenica Osnovne škole i Opće-realne gimnazije (Andrea Vujović, Marija Andrić, Andrea Hrabač, Deniz Hodžić, Ella Jovanović i Elika Krajinović). Zbor Osnovne škole (V. i VI. r.) pod ravnanjem prof. Andrle-Imamović potom je nazočne počastio pjesmom Djeca su ukras svijeta.
Scensku izvedbu poezije Wisławe Szymborske Lijep si – kažem životu imali su učenici Opće-realne gimnazije Esma Kurtagić, Medin Turčalo, Andrea Hrabač, Laura Marić, Ivano Dolić, Iris Ademović, Ana Martinović, Timur Faruk Pašalić, Petar Zelić, Denis Kešelj, Ivana Grubeša te Lana Žutić. Uslijedile su solističke izvedbe Nebo u režiji Ane Trlin kao i Dušo moja Anje Đonović uz glazbenu pratnju Lucije Dumančić na gitari te Dragane Juričić na klaviru.
Scenografija i kreativno rješenje vizuala bila je prof. Ivana Mijić Čavlović. Asistentica u režiranju i pripremi scenskog dijela programa Ana Maros, tehnička podrška prof. Dragan Korać kao i učenici: Ivano Grgača, Arijan Gagić, Mihovil Josić, Mak Kočo i Filip Čelar, dok je cjelokupni program osmislila i pripremila prof. Sanja Jurić.
Prema tradiciji pred kraj priredbe trebala je biti uručena nagrada zaslužnim djelatnicima koji su otišli u mirovinu ali dugogodišnji domar Anto Šimunović je bio iz opravdanih razloga odsutan te će mu povelja biti dodijeljena naknadno.
Nazočnima se na kraju obratio mons. Vukšić ponovivši kako će za Vrhbosansku nadbiskupiju katoličke škole u BiH biti prioritet koje će i dalje nastaviti podržavati.
Dodajmo i to da su na priredbi, između ostalih, bili nazočni veleposlanici Hrvatske i Italije u BiH Ivan Sabolić i Marco di Ruzza kao i načelnik općine Centar Srđan Mandić.
Trideset godina obrazovanja i odgoja
Podsjetimo, osnivanjem KŠC-a Sv. Josip u Sarajevu ratne 1994. započelo je katoličko školstvo u Bosni i Hercegovini. Pomoćni vrhbosanski biskup mons. dr. Pero Sudar, kao promicatelj katoličkog školstva u BiH, nakon osnivanja KŠC-a u Sarajevu, u ime Vrhbosanske nadbiskupije, ubrzo je osnovao ovakve školske centre u Zenici, Tuzli, Travniku i Žepču.
U sastavu sarajevskog Katoličkog školskog centra tri su škole: Osnovna škola, Opća-realna gimnazija i Srednja medicinska škola. Osnovna škola ima podružnicu u sarajevskom naselju Stup.
Ž.I.. KT
