Široj javnosti je poznato kako se u posljednje vrijeme o Hrvatskom kulturnom društvu Napredak mogu čuti i pročitati izrazito negativne vijesti: bilo da je riječ o njegovu predsjedniku bilo da se govori o cjelokupnom društvu kao takvom. Osobito su vidljivi negativni tonovi koji dolaze iz samoga Napretka te rezultiraju pomutnjom i razdorom.
Tim povodom Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini, a na osobit način Vrhbosanska nadbiskupija, iako ona nije ni osnivač ni vlasnik HKD Napredak, dužna je podsjetiti na načela koja bi trebala vladati i u ovom društvu i o kojima bi trebali voditi računa svi oni koji se dotiču ove teme.
Poznato je, naime, kako je dugo vremena Katolička Crkva, a na poseban način oci franjevci, bila nositelj ne samo duhovnoga nego i materijalnoga preporoda naroda. To je vidljivo i u povijesti Napretka kroz činjenicu da su mnogi svećenici bili uključeni u njegov rad, pri čemu valja spomenuti dvojicu dugogodišnjih predsjednika: mons. Antu Alaupovića (07. 1923. – 28. 10. 1945.) te mons. Franju Topića (29. 9. 1990. – do danas).
Iz te perspektive, osjećamo moralno ispravnim kazati kako se svi nesporazumi unutar Hrvatskog kulturnog društva Napredak trebaju rješavati na podlozi bratskoga uvažavanja i razgovora, imajući na umu zajedničko dobro hrvatskoga naroda. Stoga će se svi dobronamjerni čuvati iznošenja možebitnoga „prljavoga veša“ u javnost i prepucavanja po medijima, a težiti iznalaženju rješenja prema načelu općega dobra.
Također, nužno je reći i podsjetiti kako se u svakoj kući mora poštivati kućni red, da bi kuća uopće mogla opstati. Odatle je jasno da svako društvo i svaka institucija imaju svoj pravilnik, odnosno statut koji regulira unutarnje odnose. Zato će se svi koji žele dobro Napretku kao društvu, držati njegova statuta te sve eventualne nesuglasice i nejasnoće rješavati u duhu i prema odredbama statuta. Samovolja vodi anarhizmu koji, onda, podriva same temelje i dovodi u opasnost sam opstanak društva.
Sveto pismo nas uči, a i povijest nam daje nedvojbenu potvrdu, kako smo svi mi na ovome svijetu prolazni. Psalmist kaže: „Dani su čovjekovi kao sijeno, cvate k`o cvijetak na njivi; jedva ga dotakne vjetar, i već ga nema, ne pamti ga više ni mjesto njegovo“ (Ps 103). Odatle si moramo posvijestiti kako nitko od nas nije vječan i da smo na ovom našem proputovanju pozvani što više dobra ostaviti. Napredak je to do sada na mnoge načine u području kulture činio: kako od svoga postanka 1902. pa do prinudnoga gašenja 1949., tako i od oživljavanja 1990. do danas. Nemojmo dopustiti da ljudske nesavršenosti okaljaju tu ideju ili da svojim djelovanjem omalovažimo ono što su toliki ljudi svojim trudim učinili na tom polju.
Neka sve one koji će se pod znakom HKD Napretka i dalje truditi razvijati i njegovati kulturu Hrvata u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i svugdje po svijetu, prati Božji blagoslov, a u odlukama rasvjetljuje Duh Sveti, po zagovoru naše nebeske Majke Marije, kraljice Hrvata!
