spot_img
spot_img
Petak, 29 ožujka, 2024

Kako preživjeti prvi mjesec u godini?

Priču Jelene Starčević (Lola magazin) prenosimo u cijelosti: 

Sve sija i šljašti, kineske jelke, kineski ukrasi, narodnjaci trešte iz zvučnika, kolone gastarbajtera željnih domaće pite, sarme i ćevapa kruže centrom grada u iznajmljenim automobilima. Ista slika već 20 i kusur godina.

Za domaću živalj, svega ima, samo para nigdje. Oni što platu dobijaju početkom mjeseca do 10tog više nemaju ni cvonjka, oni što je primaju krajem mjeseca oko 10tog shvate da je januar beskonačan i da nikad neće proći.

Malobrojni građani naše državice ukrašavaju svoje profile na društvenim mrežama slikama sa Jahorine, Pohorja, Bjelašnice, vrhova Austrije i Italije. Osunčani, opušteni, u ski-odijelima od po par hiljada maraka, sa šoljom čaja u ruci, zamišljeno gledaju u daljinu. Koji minut posle skupljaju djecu po kafani, vrište da svako nađe svoje skije, sapliću se od milion drugih gostiju koji hramlju okolo u pancericama i gola su voda od stresa i vrućine al’ nema veze, važno je da je metnuta idilična fotografija.

Višebrojni građani se nekako nategnu za jedan vikend na obližnjim planinskim ljepoticama jer im djeca krv popiše da neće preživjeti blam kad se vrate sa raspusta i u sastav napišu „Bio sam samo kod babe i dede u Gornjoj Čamprkovici“.

No, na sreću, rješenje ipak postoji. Možda je morbidno, možda je radikalno ali je veoma efikasno. Zove se – bolest. Pravite se da ste bolesni. Satralo nas, virusi napadaju sa svih strana, mutiraju, više nijedan antibiotik ne pomaže i tako od 25. decembra do 01. februara. Taman jedan virus prođe, drugi dođe. Taman djeca ozdrave, odrasli se razbole. Katastrofa jedna od nemogućnosti da se ide bilo gdje i radi bilo šta.

Jer došli bi mi na babine, kako ne bi ali nema smisla da rodilju zarazimo, a za bebu da i ne spominjem. Doći ćemo u februaru, martu, pa ja, polako brate, nek se izreda bliža rodbina, nećemo da smetamo.

Išli bi i na skijanje al’ kud ćemo ovako roviti??? Evo lomi nas danima, nedeljama, samo nam još fali da se prehladimo! Nedobog, da stane ski-lift, pa da sjedimo gore smrznuti 20 minuta, pola sata, to bi nam i bio kraj. Bolje se ne igrati glavom, ima skijanja i u martu.

Diskonektujete se sa društvenih događaja. Lajkujete sve uredno, prisutni ste virtuelno al’ to je vaš maksimum, da mrdate očima i prstom. Naravno, na posao idite, samo oprezno, niste ludi da otvarate bolovanje na svu ovu krizu, još vam samo fali da vam platu umanje za 30%! Ne javljajte se kolegama, zatvorite se u kancelariju i pravite se mrtvi.

Ono, na kraju ćemo svakako svi umrijeti, jel’ tako. Samo ne moramo baš sad, kad dobijemo januarski račun za struju. Živjeli.

 

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti