Bog ima svoje načine da skrene našu pozornost natrag na sebe, a tako i naša djeca
PET PORUKA
Roditeljstvo nije lagan zadatak. Obiteljski život pun je izazova – on je tako zamišljen. On je za nas središte formacije, gdje učimo kako voljeti, opraštati, živjeti nesebičnim životom. Ima trenutaka kada se mi roditelji osjećamo kao da ćemo doslovno poludjeti. To mi se i samome događalo. No s vremenom sam zaključio da nama roditeljima u tim teškim iskustvima – naročito u tim teškim iskustvima – Bog govori.
Postoje mnoge stvari koje nam Bog – pa čak i naša djeca, podsvjesno – pokušavaju poručiti kroz to ludilo – ponajviše činjenicu da im treba naša pozornost. Mislim da je to sasvim očito. Bog ima svoje načine da skrene našu pozornost natrag na sebe, a tako i naša djeca. Ti su nam podsjetnici potrebni većinu vremena. Osim toga, postoji još pet stvari koje nam Bog možda pokušava reći kroz tu borbu.
1. Naučite biti strpljivi
„Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.” (Izr 16,32)
Siguran sam da je posljednja stvar koju želite čuti kada pokušavate zadržati zdrav razum to da morate biti strpljiviji, no to je točno. Te borbe služe tome da nas podsjete kako je Bog strpljiv s nama čak i kada smo mi divlji, neobuzdani i neposlušni – uvijek iznova. A ako je Bog kao naš Otac strpljiv s nama, tko smo mi da gubimo strpljenje sa svojom djecom?
Te borbe trebamo gledati kao prilike. One nas tjeraju da naučimo biti strpljivi prakticirajući strpljivost, što je jedini način da se ta vrlina istinski nauči.
2. Ljubite poput Boga
„Jahve prođe ispred njega te se javi: ‘Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću […]’” (Izl 34,6)
Bog vas ljubi bezuvjetno. Znate li što to stvarno znači? To znači da bez obzira na to što vi činili, što vi govorili, što vi mislili – On vas ljubi. Čak i ako ga odbijate, poričete ga, okrećete mu leđa, psujete ga, nazivate ga „najgorim tatom ikada” – On vas i dalje ljubi. On vas gleda sa sjajem u očima i smiješi se. Vi Njemu donosite radost.
I tako, za vrijeme tih trenutaka neizbježnoga ludila, razmišljajte o tome kao o prilici da ljubite kao što Bog ljubi. Ljubite svoju djecu bezuvjetno. Čak i kada imaju bijesne ispade – i tada ih trebate voljeti. Kada se smiju, kada plaču, kada vrište – morate ih voljeti. To nije uvijek lako, ali moguće je. I nužno je.
3. Gdje ste vi s Bogom?
„Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. […]” (Gal 5,22-23)
To su plodovi Duha Svetoga, što znači da su oni rezultat djelovanja Duha Svetoga u našemu životu. Drugi način da gledate na to jest da te stvari dolaze kao izravni rezultat osobnoga odnosa s Bogom. Način na koji mi reagiramo na ponašanje svoje djecu u teškim trenucima odraz je toga gdje se nalazimo u duhovnome smislu. Vaš unutarnji život izravno je povezan s vašim izvanjskim životom. Ako brzo gubite strpljenje i pobjesnite, to može biti odraz vašega duhovnoga stanja. Vi tada očito niste u miru. Kako biste pronašli taj mir, morate provoditi više kvalitetnoga vremena s Bogom, i pronaći tu unutarnju tišinu. Ako niste već svetac, uvijek ima prostora za rast na ovome području.
4. Budite nesebični
„[…] nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih!” (Fil 2,3-4)
Mnogo nas puta naša djeca dovedu do točke da se razbjesnimo. To se zna dogoditi i najboljima od nas. No s vremenom sam shvatio da u većini slučajeva razlog što sam pobjesnio nije način na koji se moja djeca ponašaju – čak i ako se ponašaju loše. Ono što uzrokuje moju frustraciju jest njihova potreba za mojom pozornošću. Tada budem frustriran jer želim raditi nešto drugo, i prisiljen sam sebi uskratiti to zadovoljstvo, ili želju da nešto obavim, kako bih se onda bavio njima.
Kada nisam zabrinut zbog nečega što želim uraditi, onda vidim da je manje vjerojatno da ću pobjesniti, i mogu mnogo mirnije reagirati na svoju djecu, i smanjiti razinu stresa za svakoga. Razmišljajte o tim trenucima kao o prilikama – ili čak izazovima – da služite svojoj djeci.
5. Ne krivite njih
„Zato nemaš isprike, čovječe koji sudiš, tko god ti bio. Jer time što drugoga sudiš, sebe osuđuješ: ta to isto činiš ti što sudiš.” (Rim 2,1)
Uvijek je lakše upirati prstom u nekoga drugoga nego pogledati u ogledalo. Također je lako zaboraviti da iako naša djeca ponekad znaju biti nezgodna, mnogo puta to nije njihova krivnja. Možda ste vi pod stresom zbog nečega drugoga, i svaka vas sitnica može izbaciti iz takta. U tome slučaju nije stvar u vašoj buntovnoj djeci, nego o nečemu drugome u vašemu životu, što je – povezano s nekom nezgodnom situacijom kod kuće – uzrokovalo da vam pukne film. Tada nemojte prebrzo nekoga okrivljavati. Kada upirete prstom u njih, prisjetite se da u vas upiru tri druga prsta.
Siguran sam da postoje trenuci kada ništa od ovoga nije točno, ali mislim da mogu pogoditi da ćete u ovih pet tvrdnji moći prepoznati istinu. Bez sumnje, postoji mnogo više stvari koje bismo mogli dodati na popis, ali bit je bila u tome da vas potaknem na razmišljanje. Postavljam vam izazov da razmišljate o tome sljedećega puta kada imate loš dan, ili kada vam se čini da vas vaša djeca izluđuju, i nadam se da će vam ovo pomoći da na stvari gledate drugačije.
Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić, Bitno.net
