Bakir Izetbegović, najhumaniji bh. političar, kako je jednom gostujući na N1 sam sebe opisao, reklo bi se živi skromnim životom. Hvalio se u rujnu 2020. kako dvije trećine plaće podijeli pa pola godine preživljava s ukupno 8.000KM.
U realnosti i iza kamera Izetbegović je pak bahati rasipnik. Državne pare su očigledno nešto što za predsjednika SDA nema značaj. Branio je Husu Ćesića rekavši da nije napao kamermana već kameru, Asima Sarajlića, optuženika za korupciju i osobu s američke crne liste, argumentom da je ranjavan, jer valjda mogu krasti samo oni koji su bili ranjeni. Uhićenje premijera Federacije je nazvao udarom na Bošnjake.
Uvijek nađe opravdanje, pa narod opet, kao ovca, ali ne Aska, glasa za SDA, no nisu svi naivni da vjeruju u besmislena opravdanja. Poput Veleposlanstva SAD-a koje je reklo da SDA blokira istrage protiv korupcije.
Kad je već korupcija bliska SDA bilo bi neprirodno da im je strano bahato i neopravdano trošenje novca bh. građana.
Tako je Izetbegović 30. svibnja na aerodromu u Beču za samo 85 minuta u VIP salonu potrošio 3.440 eura, piše Buka.
I tko zna koliko se još puta prema novcu bh. građana ponašao neodgovorno, ali javnost za to nije saznala. Ovo je putovanje i preskupu pauzu javnosti otkrio zastupnik Naše stranke u Parlamentu BiH Damir Arnaut uz dokumente u kojima ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković traži refundaciju troškova jer je Bakirove troškove, i njegove pratnje, platilo Veleposlanstvo BiH u Beču.
Arnaut za Izetbegovića nije štedio epitete.
“Skršiti 6.000 KM za sat-dva sokića i smokija, ako i toliko, nije više ni nedomaćinski odnos, već čisti papanluk. A nekolicina ovih ljudi to rade i nekoliko puta mjesečno. Do građana je. U listopadu”, rekao je Arnaut za Buku.
Ovaj trošak je za direktoricu Centra za istraživačko novinarstvo Leilu Bičakčić još jedan primjer bahatog ponašanja izabranih predstavnika.
“BiH je siromašna zemlja u kojoj veliki postotak stanovništva živi ili u potpunom siromaštvu ili na rubu siromaštva, cijene rastu svaki dan, vlasti nisu uradile ništa da obuzdaju divljanje cijena. U isto vrijeme, u nekom paralelnom svemiru u kojem žive izabrani dužnosnici, koji su višestruko bolje plaćeni od onih 50 % stanovništva koji (ipak) imaju posao, gospodin Izetbegović mora imati plaćeni VIP salon na aerodromu, i to ne prvi put. On to pravda osiguranjem, ali osiguranjem od koga? Koga se to gospodin Izetbegović boji na aerodromima u Europi”, pita se Bičakčić.
Sveučilišni profesor Enver Kazaz u kratkom komentaru kaže da mu nije jasno na što je Izetbegović uspio potrošiti 6000 KM za 85 minuta.
“Odvratno, nemam što drugo reći”, kaže Kazaz u kratkom, ali jasnom komentaru za Buku.
Dok bh. građani napuštaju svoja radna mjesta na kojima rade u struci i prekvalificiraju se za zanimanja potrebna u Europi jer se od plaće odavno ne može živjeti, Izetbegović za sat potroši 20 minimalnih mirovina.
Možda je nekome čudno, ali građani to 20 godina podržavaju dok ispraćaju djecu pod sunca za koja su nas pjesnici učili da ne griju kao naše. I ne grije. Izetbegoviću i sličnima, piše Buka.
