Ivana Gudelj iz Busovače, a sad sa stalnim mjestom prebivališta u Vitezu mlada je samohrana majka dvoje mališana. Ivana svojom pozitivnom energijom i svojim sjajnim crtežima, prije svega portretima, u više navrata je oduševila širu javnost. U više navrata mediji su pisali o ovoj izuzetno talentiranoj umjetnici, no Centralna prenosi novi intervju s Ivanomu u kojemu otkriva kako ona gleda na taj svoj talent i što je motivira kako bi se bavila onim što najbolje radi, crtanjem!
“Dobar dan, evo i mene! Moje ime je Ivana Gudelj, živim u Vitezu i crtam ove divne portrete, okice, nosice, prstiće! Talent za crtanje sam počela otkrivati već u osnovnoj školi, i zahvaljujući mojoj nastavnici likovnog, upisala sam srednju dizajnersku školu u Kiseljaku. Onda te neke lude godine, okolnosti, život, titula mame Darke i Tamare, papir i olovka su čekali u ladici. Narasla djeca, a ja probudila talent u sebi, koji je čučao i čekao, hvala Bogu! Uvijek sam voljela praviti zanimljive stvari, dekorirati, igrati se bojama, pa čak i drugačije oblačiti, šta ću kad sam posebna“, govori Ivana u početku.
Kako je zapravo sve krenulo, kada si odlučila crtati portreta?
Kako je sve počelo, sad kao moram biti ozbiljna. Portrete sam počela crtati tako što sam se odlučila za rođendan meni dragoj curici pokloniti nešto unikatno sjela sam i nacrtala je. Nakon što sam stigla na rođendan, puno mama i djece, oduševljenje svih kada su vidjeli sliku, I onda je tako krenulo nacrtaj jedno ,drugo, peto i evo me tu sam danas gdje jesam, naravno uvijek sam zahvalna za svu tu podršku na početku koja se ne zaboravlja. Volim reći da su to sve moja djeca, sve što sam ih do sada nacrtala, noćima im gledala u okice, crtala nosiće, kosicu, pa i pričala im.
Svaka slika ima svoju “priču” možeš li nam izdvojiti neke koje su tebe najviše dotaknule?
Baš tako, ali baš svaka! Volim iznova gledati galeriju slika i prisjetiti se, a najsimpatičnija mi je bila kad sam crtala samu sebe, koja ljepota, naravno opet se šalim. Pa ne znam, možda kad sam crtala neke meni drage ljude, koji nisu više sa nama na ovom našem svijetu, svoju prijateljicu, djeda pa te neke posebne emocije ili kad netko želi da mu sastavim obiteljski portret, a nema mame ili tate, sve te emocija dok slikam i ja na neki način proživljavam. Kada završim sliku, oplačem i ja, to su one teže emocije. Ovih simpatičnih priča ima svakakvih, ljudi me tako pitaju, možeš li mi nacrtati manji nos, veće oči, šta ću kažem ma mogu, ali to nećeš biti ti. Tu su i moje svakodnevne svađe sa mojom kćerkom Tamarom oko bojica, mora ona posuditi od mene kožnu bojicu (tako zove bež boju), pa Darkini komentari da je ljubomoran na tog nekog koga crtam, jer ne mogu ići sa njim negdje dok ne završim i onda imamo izložbu u stanu. Moja djeca su mi najveći kritičari, jer ako oni prepoznaju koga sam nacrtala onda sam dobro odradila posao.
Samohrana si majka dvoje djece. Kako uspijevaš uskladiti svoj posao s tim obvezama?
Jesam i nekako mi to samohrana zvuči teška riječ jer ja sam samo majka i trudim se boriti za svoju djecu da nam ništa ne nedostaje, kao i svaka druga mama. Bogu hvala imamo sve, još nam je i super, po cijeli dan smo skupa, mama crta i zaradi tako da smo prava mala ekipa, tri mušketira. Uz pomoć dragih ljudi oko sebe mojih roditelja, braće, prijatelja, i posebno moje mame sve skupa uspijevam. Naglašavam posebno moje mame jer ona je uvijek tu i hvala joj za sve. Prvo što me rodila ovako posebnu sa ovim darom za crtanje i što je uvijek tu da mi pričuva djecu, ali tako to ide, iza svake uspješne žene stoji mama koja joj čuva djecu.
Jesi kada pomišljala o nekoj vrsti svoje izložbe ?
Naravno kao i svako tko se bavi bilo kojom vrstom umjetnosti, ručnim radom i ja imam želju, a najvažnije je imati želju i cilj. Nadam se da će se to uskoro dogoditi jer sve skupa i pripremam pomalo i želim da to bude nešto drugačije. Umjetnici i kreativci su na svoj način posebni, zapravo mislim da svaki čovjek ima u sebi nešto samo treba raditi na tome jer nije dovoljan samo talent već puno rada i truda, ali vjerujte na kraju se isplati. Ja kada vidim svoje prve radove taj strah da povučem liniju, a sada sama vidim svoj napredak, slobodu pokreta i mislim da mogu još puno bolje.
Što planiraš u budućnosti i na koji način će se razvijati tvoj posao?
Za mene je i danas budućnost i svaki novi dan jer stalno crtam nešto drugačije, zanimljivije i volim kad mi se ljudi jave sa svojim idejama pa skupa ih realiziramo, dogovaramo se i na kraju postanemo i prijatelji. Volim upoznavati ljude, volim život, a planova imam puno, ili bolje rečeno želja. Jedna od njih je da napravim dječju slikovnicu s svojim ilustracijama i otiskam svoju maštu, a moja mašta nema kraja. Znam se u društvu zezati da neću stati dok ne nacrtam većinu stanovništva Bosne ali i Hercegovine (imam puno narudžbi i sa južne strane naše lijepe države). Sad sam malo poznata, pa ovako intervju, razgovori, autogrami, na poruke ću se javljati poslije (šalim se). Evo mogla bih ja ovako pričati do sutra, ali ne daju mi, pa ću završiti sa porukom da naručite moje portrete jer će jednog dana puno vrijediti vašim unucima, praunucima. Portreti su uvijek lijepa uspomena i nasljedstvo, a kao i svaki slikar kad budem anđeo na nebu u haljini od oblaka tek tad ću bit poznata, a moje slike vrijedne, pa neka nam se nove generacije obogate (sad se ne šalim).
Ivanin rad možete pratiti na njenoj Facebook stranici Ivanica Umjetnica, gdje možete i naručiti portrete. Isto tako portrete možete pogledati i na njenom instagram profilu ivanica_umjetnica
Izvor: Viteški.ba
