Martina Čondra, talentirana biciklistkinja iz Busovače, ostvarila je značajna postignuća koja su je dovela do titule najbolje sportašice Kantona Središnja Bosna za 2022. godinu. Nakon što je proglašena za najbolju sportašicu Općine Busovača, Martina je dobila još jedno veliko priznanje koje potvrđuje njezinu posvećenost i talent u biciklizmu.
Prošla godina bila je izazovna za Martinu zbog teške ozljede koja ju je spriječila da sudjeluje u natjecanjima gotovo cijelu godinu. Sada, nakon oporavka, Martina je spremna za nove izazove i uspjehe na sportskom terenu. Razgovarali smo s Martinom o njezinoj karijeri, izazovima s kojima se suočavala, kao i o planovima i očekivanjima za budućnost.
Martina, kako ste se osjećali kada ste saznali da ste proglašeni za najbolju sportašicu Kantona Središnja Bosna za 2022. godinu?
– Biti proglašena najboljom sportašicom u pojedinačnom sportu Kantona Središnja Bosna izuzetna je čast, s obzirom na to da sam još uvijek na početku izgradnje karijere u biciklizmu. Iskreno, bilo je apsolutno neočekivano. No, na prijedlog predsjednika Sportskog saveza Općine Busovača Joze Laštre, koji je prepoznao moj trud i potencijal te kojem se od srca zahvaljujem na tome, ipak su mi uručili pozivnicu za svečanu dodjelu nagrada. Iako je prošlo dosta vremena od same svečanosti, osjećaj je još uvijek isti, neopisiv ponos i želja za napredovanjem.
Možete li nam reći više o ozljedi koja vas je spriječila da sudjelujete u natjecanjima prošle godine?
– Prije same ozljede odvozila sam nekoliko drumskih/cestovnih utrka, od kojih je jedna bila utrka Državnog prvenstva. S obzirom na to da se svaka utrka bodovala za Premijer ligu BiH, uspjela sam ostvariti dovoljan broj bodova za osvajanje same lige, ali i obraniti titulu državne prvakinje Bosne i Hercegovine koju imam od mog samog početka bavljenja biciklizmom, od 2021. godine. Nedugo nakon toga, doživljavam užasno težak pad na dan utrke državnog prvenstva u brdskom biciklizmu, točnije na probnom krugu prije početka utrke. Dijagnoza je težak prijelom kljucne kosti na dva mjesta sa hitnom operacijom, koja je nažalost tek uslijedila, spletom nesretnih okolnosti, za mjesec dana. Ono što najviše boli od svega je činjenica da, kada se najmanje nadate, kada ste najopušteniji i kada nešto što vam je postala rutina nažalost postane i ono što vas dokrajči u datom momentu te unazadi vaš rad za najmanje godinu dana. Taj dan je bio strašno topao, a vrlo visoke temperature sigurno su imale utjecaja i uzrokovale dekoncentraciju kolege i mene, oboje sa dijagnozom prijeloma, te smo hitno prevezeni u bolnicu u Gradišci. Tamo smo obavili sve potrebne preglede, imobilizaciju i odlazimo kući “polomljenih kostiju” 😅 .
Kako ste se nosili s tim razdobljem?
– To razdoblje za mene, koja sam inače uvijek u pokretubilo je iznimno teško. No, s obzirom da sam do tada imala još dvije operacije, od kojih je jedna operacija koljena, nije bilo nikakvog “šoka”, iznenađenja nego sam odmah tražila način da saniram ozljedu. Prihvatila sam činjenicu da je potrebna operacija kako bi ruka i rame mogli normalno funkcionirati. Mjesec dana nosila sam povez, tzv. osmicu, što mogu reći da je najgore od svega. Povez je vrlo nelagodan za nošenje, a nije imao nikakvog učinka na saniranje prijeloma jer su se kosti nalazile jedna ispod druge, a ligamenti na samom kraju kljucne kosti su pukli. Tada, uz mišljenja nekolicine ortopeda, odlučujem se za operaciju i odlazim u Zagreb.
Kako izgleda vaš proces oporavka i što vas je motiviralo da ostanete pozitivni tijekom tog teškog perioda?
– Oporavak traje 6 mjeseci. Prva 3 mjeseca su predviđena za fizikalne terapije kako bi se vratila mobilnost, a kasnije vježbe snage. Ugrađena mi je pločica i 6 šarafa koje ću vaditi krajem 2024. godine. Ono čega smo se bojali bilo je da li će kosti jedna drugu prihvatiti, dali će krenuti zarastati. Hvala Bogu, nakon treće kontrole vidio se napredak. Fizikalne terapije bile su dosta bolne, no uz vrhunske stručnjake u PFHSC-u Sarajevu sve je bilo lakše proći. Ovim putem im se zahvaljujem na strpljenju, stručnosti i opuštenoj atmosferi. Nakon fizikalnih terapija, kirurg mi daje zeleno svjetlo za povratak blagim treninzima snage. Naravno, tijelo je izgubilo performanse, a ruka strašno artrofirala. Proces oporavka od mene je tražio iznimno mnogo strpljenja i žrtve kako bi mogla sanirati ozljedu uredno do kraja. Žrtva je podrazumijevala isključivanje apsolutno svih aktivnosti na nekoliko mjeseci, osim hodanja koje je također bilo otežano prvih mjesec dana. Ono što me motiviralo da ostanem pozitivna je moje gledište ljudskog tijela i uma, a to je da ne postoji prepreka koju ljudski um ne može prevazići. Kada se um ureduje, tijelo ga samo prati. Bilo je, naravno, teških trenutaka, padova, no na kraju se uvijek podignem iznad svega toga i kroćim naprijed. Kako u sportu, tako i u životu. Ova ozljeda mnogočemu me naučila, a naročito da posjedujem ogromno strpljenje koje sam oduvijek smatrala da nemam.
Kako se osjećate sada kada ste se vratili treninzima i natjecanjima nakon ozljede?
– Osjećam se neopisivo sretno i zadovoljno sa napredovanjem oporavka. Svakim danom ruka je snažnija, no još uvijek potpunu mobilnost nemam i neću je imati sve dok je pločica unutra. No, morala sam se naviknuti na to i promijeniti način treniranja. Treninzi nisu intenzivni trenutno jer se tijelo treba postepeno navikavati na napor koji je podnosilo ranije. Samim time što je zima ne ide mi u prilog, ali uvijek nastojim vrijeme da iskoristim kroz trening, bio to snijeg, kiša, vjetar. Natjecanja još nisu krenula, pa smatram da ću opet imati dovoljno vremena da se spremim za ovu sezonu.
Kakvi su vaši ciljevi i planovi za 2024. godinu? Postoje li određene utrke ili prvenstva na kojima posebno želite nastupiti?
– Trenutno ne razmišljam o nekim posebnim utrkama koje bih odvozila u skorije vrijeme jer mi je prioritet da saniram ozljedu do kraja. Početkom sezone sigurno će biti dosta utrka u inozemstvu pa ću nastojati da se spremim za njih i da ih odvozim te predstavim svoj grad Busovaču te svoj Biciklistički klub “Uspon” Busovača u najbolje svjetlu, što sam radila i do sada. Naravno nastojat ću da odbranim i ove godine titulu državne prvakinje. Trenutno ne mogu govoriti konkretno koje utrke ću voziti jer sam još uvijek pod kontrolom svog kirurga. Cilj mi je u svakom slučaju voziti u stranim državama, no sve to zahtijeva financijsku potporu, što je teško ostvariti, naročito kada sami vodite klub. Ali vjerujem da ću vremenom uspjeti i u tome.
Kako biste opisali svoj put u biciklizmu do sada? Koje su bile najveće prepreke koje ste morali prevladati?
– Biciklizam je krenuo spontano. Možda čak i malo kasno. Kroz djetinjstvo i do kraja srednje škole aktivno sam se bavila različitim sportovima. No, prioritet mi je nakon završetka škole postao posao čiji je sastavni dio sport. Barem na početku. Spojila sam ugodno s korisnim. Kako sam imala problema sa koljenima zbog pretjeranog trčanja i nepoznavanja pravilne prehrane, prijatelj me upućuje u biciklizam. Iako sam vozila i cross motore, mjesta na koja me bicikl odvede, a i zato ga su mnogi predjeni kilometri znoja i patnje, imaju drugačije i veće značenje. Tada su krenule utrke i evo sve do danas. Najveće prepreke bile su ove dvije operacije koje su zahtijevale dugotrajan oporavak.
Na koji način podrška vaše obitelji, prijatelja i zajednice utječe na vašu sportsku karijeru?
– Podrška je iznimno važna, kako u životu općenito, tako i u sportu naročito kada nastojiš napraviti veliki rezultat u samom početku. Bez podrške je vrlo teško, od same riječi pa do financijske potpore koju mi je pružao bivši predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara, ministrica Mirjana Plavčić, načelnik općine Busovača AsimMekić, ali i sugrađani Dragan Blažević (Palprom d.o.o.) Željko Grubešić (XT Computers) te Dalibor Šušnja. Veliku ulogu u medijskoj podršci ima i Dario Plavčić. Svima od srca zahvaljujem. Uz ovakvu podršku, vrlo je bitna i ona koju dajemo samima nama, motivacija koja iz dana u dan opada zbog raznih okolnosti. Ono što stvara rezultate je konstantnost, upornost. Iako, moram još mnogo da prostudiram načine pravilnog treniranja i ishrane kako bih mogla podići svoje performanse na mnogo veći level.
Imate li uzore u biciklizmu? Postoji li neki biciklist ili biciklistkinja kojem se divite?
– Pratim mnoge vrhunske svjetske biciklistkinje i bicikliste. Mnogi se susreću sa raznim ozljedama iz kojih se vrate, a neki i ne vrste sportu. No, smatram da sami sebi moramo biti najveći uzori jer nema cilja, uvijek možemo bolje, jače, više ostvariti i postati od onoga što imamo i jesmo sada.
Kako se pripremate za natjecanja? Postoji li posebna rutina ili trening koji smatrate ključnim za vaš uspjeh?
– Nemam nikakvu posebnu rutinu. Smatram da trebam uključiti nutricionistu, ali tek kada budem u financijskoj mogućnosti za to. Na dan utrke radim lagano zagrijavanje prije starta i vozim srcem, nikakve posebne pripreme nisu uključene.
Na kraju, što biste poručili mladim sportašima koji su na početku svoje karijere i suočavaju se s izazovima?
– Svi oni koji su se okušali u sportu, bilo kojem, te smatraju da mogu ostvariti rezultate moraju znati da takav put zahtijeva velika odricanja. Mladima danas vrlo je teško odreći se čestih noćnih izlazaka, alkohola te ostalih poroka. Jedno drugo teško je pratiti. Strastveni zaljubljenici u sport ne smiju pokleknuti lošem utjecaju okoline koja nas okružuje te moraju snažno ići prema svojim ciljevima, trenirati srcem jer ako nema ljubavi prema tom sportu, motivacija će ubrzo potpuno nestati, a samim time pojedinac će odustati. Susretat će se sa raznim predrasudama, naročito ako se radi o djevojkama. No, to je ono iz čega sam sama izvukla još veću želju za dokazivanjem samoj sebi. Stoga, rješenje je negativne komentare i ljubomoru pretvoriti u pogonsko gorivo te ponosno “gaziti” naprijed.
Razgovarao: Dario Plavčić, grad-busovaca.com
Bravoooo: Busovka Martina Čondra najbolja sportašica Kantona Središnja Bosna za 2022. godinu!
Busovka Martina Čondra državna prvakinja u kronometru u Elitnoj kategoriji
