Da za ovu lokaciju nije dolazio zahtjev za radove i intervencije u prostoru, portalu Bljesak.info, potvrdili su i u Zavod za zaštitu spomenika koji su zaduženi za izdavanje dozvola za ‘radove tekućeg održavanja’, dok je Federalno ministarstvo prostornog uređenja zaduženo za izdavanje ‘odobrenja za gradnju’.
”Nitko nam se nije obratio s tim zahtjevom za ovu lokaciju. Zavod za zaštitu spomenika nije izdavao suglasnost za građevinske radove niti je upoznat s istim”, govori za Bljesak.info Ante Vujnović, direktor Zavoda za zaštitu spomenika. Naime, prostor upisan na UNESCO listu Svjetske baštine nalazi se u sklopu zaštićenog područja nacionalnog spomenika koji je Povjerenstvo za očuvanje spomenika Bosne i Hercegovine svojom Odlukom proglasila nacionalnim spomenikom pod nazivom Povijesni urbani krajolik Mostara. Tom odlukom su definirane mjere zaštite i način provedbe Odluke.
”Za prostor upisan na UNESCO listu Svjetske baštine navodi se u točci 1.2.14. da nije dopuštena izgradnja objekata niti struktura na lokalitetima Baščine, obalama Neretve, te obalama i kanalima Radobolje. Postojeće izgrađene strukture trebaju biti ispitane sa stanovišta posjedovanja potrebnih dozvola te tretirane u skladu s važećim zakonskim propisima. U točci 1.2.20. navodi se da je u slučaju radova na tekućem održavanju potrebna suglasnost na projekt tekućih radova od mjerodavne institucije zaštite naslijeđa”, objašnjava Vujnović.
Da se Mostar i Stari grad ne zna ‘nositi’ s dobivenim statusom potvrđivano je i ranije, kad je predsjednica Nacionalnog odbora ICOMOS-a u BiH (Međunarodni Komitet za spomenike i kulturna mjesta) Vjekoslava Sanković Simčić, kao primjere neprimjerenog odnosa zaštite kulturnog povijesnog nasljeđa navela Stari most, Hotel Ružu te obalu južno od Staroga mosta,.
Na upit prijeti li opasnost da se Mostar skine s UNESCO-ove liste, Sanković Simčić je tada rekla kako će ona o tome poslati izvješće ICOMUS-u, a na njima je da odluče. Iako je upis dobra na Svjetsku listu baštine zapravo stvar prestiža, kod nas ono ostaje u sjeni nedostatka suradnje i angažiranja po pitanju očuvanja svjetske baštine kako lokalne uprave, gospodarskih društava, tako i korisnika, stanovnika, odnosno baštinika tih dobara.
Izvor:bljesak.info
