Prosječna plaća pokriva tek 45% potrošačke košare, dok se za minimalac može kupiti tek 21 posto artikala neophodnih za život četvoročlane obitelji.
Napola prazna – ili napola puna, potrošačka košara nije stvar samo perspektive. Ona je rezultat ispražnjenih novčanika bh. građana, usljed rapidnog rasta troškova života tijekom posljednjih godina- pojedinih čak i za 50 posto. A najviše je poskupjelo meso, koje plaćamo od četiri do sedam maraka više- u odnosu na period prije pet godina. A sve je teže izdvojiti novac- osim za kavu, čak i za jedan pristojan obrok dnevno.
Sve što zarade, potroše na golo preživljavanje. Tako bi se u najkraćem mogla opisati svakodnevica većine građana naše zemlje. Sindikalna potrošačka košara za siječanj je iznosila gotovo 3000 maraka, što je mnogima tromjesečna, a ne mjesečna plaća.
Iako se svakodnevno govori o poskupljenjima, šokantan je podatak da smo prije samo pet godina jeli meso koje je sedam maraka jeftinije. Pili smo pet maraka jeftiniju kavu, a grijali smo se na 70 maraka jeftiniji ugalj, javlja BHRT.
– Činjenica je da masa artikala koje imamo sve se uvozi tako da mi ne možemo ništa to, kako dođe, dio smo svijeta, ništa posebno nikakvim mjerama se ne može…, kaže vlasnik lanca trgovina Milan Simikć.
Statistika kaže da je za troškove prehrane mjesečno potrebno izdvojiti oko 1300 maraka.
Prosječna plaća pokriva tek 45% potrošačke košare, dok se za minimalac može kupiti tek 21 posto artikala neophodnih za život četvoročlane obitelji.
Oni koji hranu proizvode nemaju odgovor na pitanje – zašto je cijena sirovine i gotovog proizvoda u tolikoj disproporciji.
U udruženjima potrošača kažu da je rješenje u uključivanju države. Ograničenje marže samo je jedna od mogućnosti.
Usprkos trendovima u ekonomskim tokovima zemalja Europske unije koji se reflektiraju kroz pad inflacije i zaustavljanje rasta cijena, u Bosni i Hercegovini logici u ekonomskom smislu nema previše mjesta.
