Ovo je priča o jednoj fotografiji. Zaboravljenoj. Požutjeloj. Iz vremena u kojem su se ispreplitali tuga i ponos, strah i hrabrost, nada i razočarenje. Fotografiji iz vremena Hrvatske Republike Herceg-Bosne. Fotografiji s jedne od sjednica Sabora Republike.
Piše: Miroslav Vasilj
Pogled.ba je u povodu trideset i prve obljetnice Herceg-Bosne s nje skinuo prašinu. Jedan od aktera fotografije je i Mate Boban. Do njega sjedi Mate Granić. Iza njih i Dražen Budiša u drugom redu.
Granić je Bobana trebao uvjeriti zašto Herceg-Bosnu ugraditi u Federaciju BiH. Zašto potpisati Washingtonski sporazum. I tko zna o čemu su Boban i svi ovi ljudi razmišljali upravo u trenutku dok su pljeskali. Jesu li mogli naslutiti što bi se moglo dogoditi da kojim slučajem Herceg-Bosna nestane? Jesu li mogli naslutiti da će 30 godina nakon rata strahovi o majorizaciji u obliku naci-unitarističke politike biti ostvareni?
I zaista hajdemo za trenutak zamisliti scenarij koji bi se dogodio da prvo nije osnovna Zajednica, a onda Republika te u sklopu njih Hrvatsko vijeće obrane. Umjesto ove fotografije danas bi iz zapadnog dijela Mostara, Livna, Viteza, Orašja, Širokog Brijega, Usore, Neuma, Kiseljaka, Ljubuškog, Žepča, Tomislavgrada… vjerojatno dominirale one s motivima masovnih grobnica, zapaljenih gradova i sela, po kojima bi umjesto domicilnog stanovništva, hodali patolozi koji bi svako malo otkopavali nanovo pronađene masovne grobnice. Upravo ono što je zadesilo Hrvate koji su se našli izvan prostora Herceg-Bosne: Posavina, zapadna Bosna, dio središnje Bosne, sjeverna i istočna Hercegovina…
Svjesno ili nesvjesno spašavajući vlastiti narod vojnici i zapovjednici HVO-a i ta generacija spašavala je tijekom 1992. godine i bošnjački narod od razmjera još većeg genocida kojega su Slobodan Milošević i podivljalo paljansko vodstvo spremali za nesrbe u BiH. Otporom HVO-a mnogi prostori su ostali slobodni, a bošnjačkim vojnim snagama data je mogućnost da se pripreme za obranu. Osim toga sva pomoć je pristizala upravo preko područja Herceg-Bosne.
Upitno je bi li i danas BiH uopće postojala na zemljovidu da na početku nije bilo Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, a kasnije Republike. Također zahvaljujući Herceg-Bosni, Hrvati su bez obzira na kršenja njihovih kolektivnih prava i danas konstitutivan i suveren narod u BiH te su uspjeli koliko toliko očuvati elemente političkog subjekta. Time su poručili tadašnjem bošnjačkom političkom vodstvu na čelu s Alijom Izetbegovićem, ali i budućim vodstvima, da ne pristaju na opasni scenarij unitarno-islamističke BiH.
No HR HB je imala i svojih negativnih strana kao i svaka druga republika u ratu. No o tome su napisane cijele storije što istinite što lažne. Pa ipak s ove vremenske distance je jasno da su Hrvati opstali jedino na područjima Herceg-Bosne te bili ravnopravan i poštovan politički subjekt isključivo u vrijeme postajanja Hrvatske Republike H-B.
No vratimo se fotografiji s početka priče. Dio ovih ljudi više nije živ. Jedan dio je procesuiran. Jedni su se posve povukli iz javnoga i političkoga života. Dok se samo manji dio njih i danas bavi politikom. I možda bi sve bilo drukčije da je umjesto ove danas objavljena fotografija sa sjednice Sabora na kojoj se donosi Ustav Hrvatske Republike Herceg-Bosne. No takvu fotografiju nismo našli. Nije nitko. I nikada neće…
