Prema podacima Inspektorata RS-a, tijekom prošle godine na radnom mjestu u RS-u poginulo je 10 radnika. Slična situacija bila je i prethodnih godina, tako da se može reći kako godišnje u prosjeku 10 radnika izgubi život na radnom mjestu. Najrizičnije je raditi u građevinarstvu, elektroprivredi te šumarstvu i drvnoj industriji.
Pokazuju to i podaci o broju teško ozlijeđenih radnika. Prošle godine teže ozljede na radu zadobila su 93 radnika, od kojih njih 24 u šumarstvu i drvnoj industriji te 22 u građevinarstvu. Dragana Vrabičić, predsjednica Sindikata građevinarstva i stambeno-komunalne djelatnosti RS-a, kaže da su ove brojke alarm za uzbunu. – Mnogo je da se izgubi jedan život, a kamoli da u ovako maloj zemlji 10 osoba godišnje pogine na radu. Pogotovo je to mnogo ako je život izgubljen zbog propusta na radu, zbog nečije pogreške, zbog toga što objekt ili radno mjesto nisu bili osigurani kako je propisano – kaže Vrabičić za Srpskainfo.
Dodaje kako su u građevinskom sektoru svuda u svijetu ozljede i nesreće na radu dosta česte. Ono što je specifično za RS jest da je sigurnost radnika često ugrožena zbog neadekvatne primjene Zakona o zaštiti na radu. – Kod nas se zaštita na radu svodi na to ima li radnik na građevini zaštitnu kacigu ili ne. Često se sva odgovornost svaljuje na leđa radnika, a pitanje je je li objekt osiguran po propisanim standardima, jesu li kontrolna tijela prije početka radova i puštanja radnika na gradilište utvrdila da su radna mjesta sigurna, jesu li radni strojevi koji se koriste ispravni – kaže Vrabičić.
U studenome 2024. na gradilištu u Banjoj Luci stradala su dvojica radnika. Jednom od njih na glavu je pao teret od 500 kg. Nije preživio. Njegov poslodavac rekao je da je radnik sam odgovoran zato što “nije nosio kacigu”. Vrabičić tvrdi da radniku koji pada s visine, sa skele, koja nije ograđena, kaciga ne može spasiti glavu, kao što kaciga ne može spasiti čovjeka kojem padne težak teret na glavu ili kojeg prikliješti radni stroj na gradilištu.
– Moraju se provjeriti svi strojevi, kranovi, sajle, i to ne samo jednom, nego se i tijekom procesa rada povremeno mora provjeravati u kakvom su stanju i je li sve u redu – ističe. Dodaje da radnici ubuduće neće ginuti i gubiti zdravlje na poslu samo ako svatko bude radio svoj posao. A to znači da inspekcije provjeravaju gradilišta, da ih redovito obilaze i kontroliraju što se zbiva, a da poslodavci kroz svoje službe zaštite na radu osiguraju maksimalnu sigurnost radnika. – Ali, prije svega, trebamo biti ljudi. Zar je nužan zakon kako bi poslodavac zaštitio svog radnika, koji mu je na kraju krajeva, najveći kapital i koji mu donosi profit. Zar se zaboravlja da radnik nije samo radnik, nego i nečiji otac, sin, brat, suprug – kaže Vrabičić i dodaje da će radnici biti sigurniji tek kada se usude reći “ne”.
