Svečanim misnim slavljem u Gučoj Gori proslavljen je blagdan sv. Franje Asiškog.
Prisutne je na početku svete mise pozdravio gvardijan fra Davor Petrović: “Pozdravljam sve hodočasnike koji su danas pristigli. Sv. Franjo Asiški svetac je cijeloga svijeta, te se po njegovom primjeru prepoznajemo i danas kao braće i sestre u zajedništvu sa svim stvorenim.”
Misu je prevodio fra Emanuel Josić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu.
“Usuđujem se reći, pomalo o ovom neobičnom svecu, na osnovu svih tekstova, usmenih predaja ljudi koje volimo slušati, možemo ustvrditi kako je sv. Franjo jedan od najvećih svetaca u kršćanstvu koji se približio najviše Isusu Kristu. On nije samo promijenio svoje vrijeme koje je bilo ispunjeno nepravdom, nego je daleko nadživio svoje vrijeme i postao jednako suvremen i danas u naše doba u kojemu živimo.”
Istaknuo je kako slobodno možemo kazati da Franjo nije bio apostol mira i ljubavi samo u svoje vrijeme, nego je to ostao sve do danas. Naglasio je kako se često postavlja pitanje zašto je taj Franjo tako suvremen? Zašto mi Franju nismo nakon toliko vremena zaboravili, zašto ga ljudi štuju i spominju? Zašto je uspio nadživjeti svoje vrijeme, i ostati jednako suvremen u naše doba? Odgovor je jednostavan, zato što je sv. Franjo kao malo koji drugi svetac shvatio svoj položaj. Sveti Franjo je shvatio svoj odnos prema Bogu i iz tog odnosa shvatio svoj odnos i prema čovjeku i prema prirodi, i prema svemu stvorenomu. Njegov odnos prema Bogu bio je odnos djeteta prema ocu, i to je onaj odnos stvorenja prema stvoritelju. Bio je svjestan svoje stvorenosti i iz te stvorenosti ljudske naravi shvatio svoj položaj, iz čega je proistekla njegova krepost i poniznost prema svemu.
“Draga braćo i sestre, mi živimo u vremenu gdje se na svim razinama izgubilo poštovanje, izgubila se pažnja, izgubila se bratska ljubav jednih prema drugima, izgubilo se temeljno poštovanje mlađih prema starijima, izgubila se pažnja mlađih prema bolesnima i potrebnima. Koliko ljudi danas u društvu ima kojima nema tko uputiti tračak nade, ljudima koji su se izgubili u bujici životnih problema. Naš položaj je marginaliziran na svim razinama. Naš položaj je sveden na minimum.”
Fra Emanuel je naglasio kako je Franjo bio kritika čovjeku koji je zaboravio svoga bližnjega, i uz opreznost naglasio kako je Franjo bio pozitivni kritičar svoga vremena. Franjo je kritizirao određeni položaj, politiku, društvo i ljude svojim životom. On je sušta suprotnost današnjim negativnim kritičarima. U njegovu liku nema one ubojite oštrine prema praksi ljudi onoga vremena, on je najjača kritika onoga, ali i današnjeg korumpiranog vremena u kojemu živimo. Ne možemo kritizirati svoga bližnjega ako mi sami u svojoj nutrini ne živimo kako treba. Ne možemo kritizirati čovjeka ako mrzimo drugoga, svoga bližnjega, ako ne gajimo temeljno poštovanje prema svojoj obitelji, prema političkoj, župnoj, samostanskoj zajednici. Možemo promatrati svijet i ljude jedino iz svjetla stvorenja dobrog Stvoritelja koji je prema svima jednak. Svijet možemo popravljati jedino kritikom vlastitog života.
Gvardijan samostana u Gučoj Gori, fra Davor Petrović, nakon svete mise kazao nam je da je danas u Guču Goru pristiglo oko 4 tisuće vjernika, najviše vjernika iz Lašvanske i Lepeničke doline, ali i mnogo čestih vjernika iz usorskog i žepačkog kraja, ali i domaćih župljana koji su svoje živote nastavili negdje van zemlje.
Na naše pitanje koliko ovaj samostan znači vjernicima, gvardijan odgovara:
“Godine će reći sve, više od 160 godina slavimo postojanje samostana u Gučoj Gori, a već je više od 300 godina prošlo od prvog spominjanja fratara i samostana u Gučoj Gori, a o tome govori dolazak brojnih hodočasnika, veliki dolazak fratara. Samostan je bio i opstao kroz mnoga teška vremena uz svoj narod, koji nama danas pomaže i izgrađuje nas.”
“Samostan je uvijek bio zajednica nas fratara, a uz nas se uvijek veže i drži naš narod i naš vjerni puk i na to smo ponosni. Još mnogo toga moramo učiniti i ostvariti da bismo jedni drugima pomogli u ovim teškim vremenima.”
Samostan je pretrpio dosta rušenja, te se planira obnova i same crkve. “Samostan i crkva su doživjeli tri velika rušenja i razaranja, četvrti put bilo je štete kad je bio zemljotres, i pričinjeno je dosta štete. Mi ćemo s vjernim pukom kao i uvijek kroz povijest obnoviti ovu crkvu, i trudit ćemo se da to bude što prije”.
Na naše pitanje “Koliko je danas važna Franjina karizma, prije svega u kontekstu ekologije i ljubavi prema svemu stvorenome”?, fra Emanuel Josić odgovara:
“Danas, kad je cijeli svijet u nekim klimatskim promjenama, sv. Franjo je svetac čiji je život obilježila ljubav prema čovjeku, prema prirodi, prema životinjama, svemu stvorenome. Danas imamo svijet koji je prilično zagađen, uništen, svima bi nam dobro došao povratak na Franjine zdrave temelje gdje nas poziva da zajedničkim snagama, polazeći od sebe mijenjamo sredinu i zajednicu u kojoj se nalazimo, i mijenjamo prirodu na dobro i na bolje.”
Međureligijski dijalog u našoj zemlji, koliko nam sv. Franjo može biti uzor?
“Jedini nam danas može biti uzor, pogotovo u složenoj političkoj situaciji kakva je danas kod nas. I u propovijedi sam istaknuo o odnosu stvorenja prema stvoritelju, o njegovom odnosu gdje vidi Boga kao prvi princip života, kao ljubav prema svakome. Upravo u današnjoj situaciji u kakvoj se nalazimo, Franjo nam može biti primjer kako svi trebamo biti jedni prema drugima dobronamjerni, da poštujemo tuđe, a da na poseban način volimo ono što smo mi, ne zaboravljajući tko smo i što smo u ovoj našoj zemlji.”
Nakon misnog slavlja u dvorištu samostana nastavljeno je druženje uz glazbu i čašicu razgovora.
FOTO: Robert Marić / Preuzimanje fotografija samo uz dozvolu autora – fotografa
