Na današnji dan 26. siječnja 1993. godine Armija BiH počinila je veliki zločin i pokolj civila u Dusini pored Zenice.
U organizaciji Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata HVO HB Busovača u Dusini je u petak dostojanstveno, s dužnim pijetetom, obilježena 25. godišnjica tragedije i počinjenog zločina nad hrvatskim civilima ovog zaseoka koji teritorijalno pripada Zenici, a gravitira busovačkoj općini.
Tim povodom na spomen obilježju Dusina, slavljena je sveta misa zadušnica koju je, uz koncelebraciju ravnatelja KŠC-a sv. Pavao u Zenici don Vlatka Rosića, predvodio vikar župe sv. Ante Padovanskog u Busovači fra Josip Mihael Matijanić. Uz rodbinu poginulih i ubijenih, te prijatelja i suboraca, pripadnika Koordinacije braniteljskih udruga iz Busovače, na svetoj misi zadušnici i polaganju vijenaca prisutni su bili i visoki dužnosnici struktura vlasti iz cijele Središnje Bosne, a predvodio ih je predsjednik Federacije BiH Marinko Čavara.
Fra Josip je na početku svoje propovijedi podsjetio na stradanja Hrvata u selu Dusina prije 25 godina.
“Danas, nakon četvrt stoljeća, nalazimo se u točki koja na jedinstven način dijeli naše vrijeme na povijest i budućnost. Kada pogledamo unatrag, od samog nesretnog datuma pa kroz razdoblje od 25 godina, itekako smo svjesni svoje tuge, ogorčenosti pa čak i mržnje i prezira. Izuzetno je teško živjeti sa spoznajom da ljudski život može biti tako jeftin, posebno kada se radi o našim bližnjima. Teško je također živjeti sa sviješću da je čovjek sposoban učiniti takvo zlo drugom čovjeku”, rekao je fra Josip i zahvalio svim ljudima koji su u tim teškim trenutcima i kritičnim vremenima bili spremni braniti svoje bližnje, pa i po cijenu vlastitog života.
Potom je rekao da je sasvim opravdano tugovati zbog smrti svojih bližnjih te da je i sam Isus plakao za svojim prijateljem Lazarom.
“S Dusine se pruža pogled u budućnost. Nažalost, on je jednako mučan i težak kao i pogled u prošlost. Činjenica je da nema pomirenja bez pravednosti i istine, a pravednost nalaže da svaki čovjek odgovara za zlo koje je počinio. Istinu znamo, ali pravednost nam u našoj državi redovito izmiče. Za pokolj u Dusini netko treba odgovarati”, rekao je i naglasio da se ta odgovornost ne smije tražiti iz mržnje ili osvete nego da bi se znalo kako zlo ne ostaje nekažnjeno. Fra Josip je istaknuo da ako se zlo prikriva i prešućuje danas, ono se sutra pojavljuje u još gorem obliku.
O samom zločinu i selu Dusina
Na današnji dan 26. siječnja 1993. Armija BiH počinila je veliki zločin i pokolj civila u Dusini pored Zenice kojim je počeo otvoreni sukob Hrvata i Bošnjaka u Bosni i Hercegovini.
Pritisnuti značajnim vojnim porazima protiv Srba na velikom dijelu teritorija Bosne i Hercegovine, Armija BiH se okrenula osvajanju teritorija „od Hrvata“ želeći na taj način kompenzirati gubitke na drugoj strani. Zbog toga je izvršila pokolj nevinih ljudi u selu Dusina pored Zenice u kojem je 80% stanovništva bilo bošnjačko, a maleni ostatak činili su Hrvati.
Tog dana su pripadnici 7. muslimanske brdske brigade ubili 10 muškaraca, 9 Hrvata i 1 Srbina iz Zenice koji se sa ženom sklonio kod Hrvata u Dusinu. Hrvatske kuće u selu su u potpunosti opljačkane, uništene i spaljene.
Ubijeni su: Draženko Kegelj, Mladen Kegelj, Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Zvonku Rajiću je nakon ubijanja izvađeno i srce. Akcijom je zapovijedao Šerif Patković za kojeg je Željka Rajić (supruga Zvonka Rajića) kao svjedokinja u Haagu kazala kako se „hvalio da joj je osobno ubio muža“. Tijela ubijenih Hrvata su pokopana 3. veljače 1993. na groblju u Busovači.
Nepravda Haškog suda
Što je prije – siječanj ili travanj? Pišući ovaj tekst razmišljam o nepravdi Haškog suda koji ili bahato ili tendenciozno i zlonamjerno, u presudi generalu Blaškiću, konstatira da su Hrvati sredinom travnja 1993. izveli napad na Muslimane i da je tada započeo muslimansko-hrvatski sukob u Bosni i Hercegovini. A Dusina? Gdje je to selo? Tko je koga tu, siječnja 1993., napao i pobio? I što je prije – siječanj ili travanj? Dovoljno je se sjetiti krvavih dana u Lužanima, Gustom Grabu, Dusini…
Nešto o (bivšem) pukovniku Armije BiH, Šerifu Patkoviću-Geleru
On se spominje u optužnicama muslimanskim časnicima gdje stoji kako je zapovijedao postrojbom koja je izvršila zločin nad Hrvatima u Dusini. I zamislite sad ovo: taj ubojica Hrvata iz Dusine, Šerif Patković bio je svjedok tužiteljstva ICTY-ja u procesu protiv generala Blaškića, 1998. godine. A dotični Patković nikad nije suđen niti je osuđen za počinjene zločine u selu Dusina. Napose, postao je čak i ministrom, kojeg li sarkazma, ministrom za prava branitelja Zeničko-dobojske kantonalne vlade.
Komemoracija ubijenima sutra u Busovači
Današnja misa zadušnica uvertira je komemoraciji koja će biti održana sutra u kino dvorani “Theatre” Napretkova doma u Busovači, s počekom u 16 i 30 sati. Prigodnim programom odat će se počast žrtvama Dusine i svih drugih stratišta.
Vesna Kegelj, kćer ubijenog Vinka Kegelja, ujedno i organizatorica komemoracije, u izjavi za grad-busovaca.com portal kazala je kako predstojeća dvadeset peta godišnjica zločina na Dusini nosi bolne rane koje neće nikada zacijeliti:
– Želja mi je bila u suradnji sa busovačkim braniteljskim udrugama organizirati prigodnu komemoraciju kako bi se svi zajedno s dubokim poštovanjem sjetili ubijenih na Dusini, a to se i ostvarilo. U subotu u 16 i 30 sati svi sugrađani mogu doći u kino “Theatre” na komemoraciju. Uz kratki program i prezentaciju prisjetit ćemo se nedužnih žrtava koji su stradali na Dusini, kazala je Vesna.
Pet žrtava obitelji Kegelj u jednom danu
Vesnina obitelj u jednom danu je izgubila pet članova obitelji. Ubijen je njen otac – Vinko, dva strica i dva stričevića… (Vinko, Stipo, Mladen, Draženko i Niko).
