Zenička župa Presvetog Srca Isusova – Čajdraš u subotu, 8. lipnja organizirala je četvrti susret prognanih, iseljenih i raseljenih župljana.
Već četvrtu godinu zaredom najmlađa zenička župa dan nakon proslave patrona svetkovine Srca Isusova, euharistijskim slavljem i druženjem pod vodstvom aktualnog župnika vlč. Josipa Šimunovića organizirala je susret prognanih, iseljenih i raseljenih župljana. Najava i poziv župnika Šimunovića, koji je započeo s organiziranjem okupljanja, naišao je na lijep odjek bivših i sadašnjih vjernika ove župe iz tuzemstva i inozemstva sa željom da u župnoj crkvi kroz euharistijsko slavlje i nakon toga kroz zajedničko druženje makar nakratko dožive nešto lijepo vezano na župu svoga rođenja, krštenja i podrijetla.
Odaziv i na ovogodišnji susret bio je odličan, a nazočnost Čajdražana i nemalog broja vjernika iz drugih zeničkih župa i viteškog kraja ispunila je župnu crkvu i dobar dio prostora ispred nje.
Euharistijskom slavlju predsjedao je domaći sin, ravnatelj Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević uz suslavlje župnika vlč. Josipa, dvojice domaćih sinova – zavidovićkog župnika vlč. Stipe Kneževića i splitskog franjevca na službi vikara u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Berlinu fra Dejana Međugorca.
U svojoj propovijedi mons. Tomo Knežević okupljenima je najprije posvijestio put nastanka i život župe Čajdraš – od njezina osnutka i proglašenja 2. listopada 1977. pa sve do ovog četvrtog okupljanja.
Dalje je uprisutnio povezanost ovog dijela Središnje Bosne između Zeničke i Lašvanske doline tijekom minuloga vremena koje je bilo prisutno sve do današnjih dana i kroz ženidbu i sklapanje brakova.
Također, mons. Knežević posebno se spomenuo pok. župnika vlč. Božu Markotića koji je prošao križnim putem tijekom Domovinskog rata sa svojim vjernicima i Hrvatima katolicima cijele župe Čajdraš i zeničkog kraja. „Od osnivanja pa do danas, kroz nepunih 50 godina, župa je imala 10 rezidirajućih župnika, zatim četiri privremena upravitelja od kojih su neki bili s nerezidirajućim statusom i bez dekreta te dvojicu kapelana. Koja se župa u Vrhbosanskoj nadbiskupiji može ‘pohvaliti’ s ovolikim brojem svećenika koji su u njoj djelovali. Iz župe potječu dvojica svećenika Vrhbosanske nadbiskupije i dvojica franjevaca Splitske provincije, ali ima i drugih čiji su korijeni čajdraški, bilo preko oca bilo preko majke. Do 15. travnja 1993. – do napada i progona bošnjačke Armije BiH, brojila je 1 472 vjernika u 396 obitelji, a nakon Vašingtonskog sporazuma i odlaskom tadašnjeg čajdraškog župnika i vojnog kapelana Zeničke brigade HVO-a vlč. Bože Markotića na liječenje, 28. ožujka 1995., ratne strahote preživjelo 447 vjernika u 175 obitelji uglavnom starije dobi. A koliko je danas nakon poratnog kakvog takvog oporavka, zatim nakon dubokih i neizbrisivih tragova i gospodarske krize prisutne u cijeloj jugoistočnog Europi i u našoj ovozemaljskoj domovini Bosni i Hercegovini najbolje je posvjedočio aktualni župnik, koji je župu prihvatio iskreno i širinom svoga svećeničkog srca. Nakon prošlogodišnjeg blagoslova kuća župa Čajdraš ima 383 župljana u 181 obitelji (…) Ovo malo čajdraško stado pozvano je biti sol zemlje i svjetlo svijeta i u nadi protiv svake nade ostati i opstati na ovim čajdraškim i srednjobosanskim prostorima te u vjeri i nadi graditi sadašnjost i budućnost. Imajmo pouzdanja u Božju ljubav, čiju je svetkovinu Čajdraš jučer proslavio. Prvi čajdraški župnik predložio je i odlučio se za Srce Isusovo iz dva razloga: u ovom dijelu bivšeg Zeničkog sada Žepačkog dekanata ovog dijela Središnje Bosne nema ovog patrona, kao i ljubav prema ovoj svetkovini i prisutne pobožnosti u Vrhbosanskoj nadbiskupiji koju je posebno gajio, i od otaca isusovaca dobio, prvi vrhbosanski nadbiskup Sluga Božji Josip Stadler“, kazao je mons. Knežević te propovijed završio riječima pape Franje izrečenim prije dvije godine na svetkovinu Srca Isusova: „Slavimo svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u kojoj se Božja ljubav susrela s čitavim ljudskim rodom. Pozivam svakoga od vas da s pouzdanjem pogledate u Presveto Srce Isusovo i da često ponavljate, osobito tijekom ovog mjeseca lipnja: Isuse krotka i ponizna srca, preobrazi naša srca i daj da velikodušno ljubimo Boga i bližnjega.“
Druženje je nastavljeno nakon mise, a brojni su na razne načine doprinijeli i obogatili glazbeno i pjevački ovogodišnje okupljanje. Među njima je i Muška pjevačka skupina Krčevljani iz viteškog naselja Krčevine, zatim pojedinci i skupine iz zeničke i čajdraške doline, objavila je KTA.
J.P., KT
