spot_img
spot_img
Utorak, 10 prosinca, 2024

ČESTITAMO: Nikolina Grganović osvojila I. nagradu na literarnom natječaju Federalnog ministarstva kulture i sporta

Nikolina Grganović iz Guče Gore kraj Travnika, učenica II. razreda Srednje glazbene škole Jakova Gotovca Novi Travnik osvojila je I. nagradu po izboru žirija na literarnom natječaju Federalnog ministarstva kulture i športa za srednje škole po mentorstvom profesorice Andrijane Bugarin.

Tema rada bila je “Putevi, mreže, veze”.Nikolini čestitamo, a u nastavku teksta pročitajte nagrađeni rad pod nazivom “Guča Gora”.

Guča Gora” – Nikolina Grganović

“Guča Gora je naseljeno mjesto na području Općine Travnik. Prostire se u podnožju planine Vlašić na 764 metara nadmorske visine. To idilično mjesto udaljeno je 9 kilometara od Travnika. Ističe se mnogim prirodnim bogatsvima i kulturnom baštinom.

Najstariji do sada pronađeni spomen Guče Gore je iz 1425. godine u darovnici hrvatsko-ugarskoga kralja Sigismunda kojom se daruje gučogorski velikaš Vuk Družić određenim posjedima u požeškom kraju u Slavoniji ,kao kraljev vjerni sljedbenik koji je dugi niz godina zastupao i branio kraljevske interese. U srcu Guče Gore izgrađen je franjevački samostan i crkva svetog Franje Asiškog. Gradnja crkve započela je 1856. godine, a završena je 1857., dok je gradnja samostana započela 1857., a završena 1859. godine. Na podizanju samostana i crkve u Gučoj Gori osobito je radio fra Marijan Šunjić koji je dao i osnovnu arhitektonsku ideju za zgrade samostana. Odmah po izgradnji u samostan je smješteno niže franjevačko učilište, a od 1883. do 1900. u njemu se nalazila objedinjena franjevačka gimnazija, te od 1911. do 1913. novicijat. Od početka 20. stoljeća pa do tridesetih godina u samostanskim se prostorijama održavala nastava za dva viša razreda pučke škole. Nastava se ondje držala također od 1942. do 1945. godine. O Gučoj Gori i franjevačkom samostanu pisali su i nobelovac Ivo Andrić, ali i Ivan Franjo Jukić i sir Arthur Evans koji je kroz ovo mjesto proputovao 1876. godine u vrijeme Bosanskog ustanka. Samostan i crkva imali su tragičnu sudbinu. U veljači 1945. godine, u vrijeme zadnjih borbi ,partizani su zapalili obje zgrade. Požar je progutao sve što je u samostanu bilo vrijedno, prije svega arhiv i knjižnicu, kao i ostavštinu biskupa Šunjića. Godine 1946 obnovljena je crkva ,a 1959. je završena gradnja novog samostana koji je izgrađen na temeljima jednog krila starog samostana usprkos tadašnjim komunističkim vlastima. Samostan i crkva doživjeli su istu sudbinu i u domovinskom ratu kada su potpuno demolirani . Nakon povratka, 1994. godine započela je obnova.

Moje mjesto je mnogo toga pretrpjelo, a ja danas u njemu živim sretno i slobodno. Ljudi iz Guče Gore vole svoje mjesto i jako su ponosni što potječu iz njega. Skloni smo tome da ističemo tko smo i odakle smo jer smo svjesni važnosti i ljepote ovoga mjesta. Certifikat za jedno od najljepših sela u Bosni i Hercegovini pripao je i treba da pripada Gučoj Gori. Postoji nešto u ovom kraju što pogledom veže dušu. Vjerujem da je to vezalo i moje pretke i da su bez obzira na težak i siromašan seljački život živjeli sretno s vjerom u Boga. Tješilo ih je zajedništvo i pjesma koja ih je pratila kroz svakodnevni život.

Tako je osnovana i izvorna folklorna grupa Sloga Guča Gora koja ubrzo slavi 100 godina postojanja. Gučogorci su se isticali i u sportu, te je 1951. godine osnovan nogometni klub Gorica. Od osnutka klub igra na stadionu Bokulja u blizini franjevačkog samostana. Svake godine u listopadu obilježava se svetkovina svetog Franje Asiškog. Ta četiri dana je teško opisati jer u meni bude nešto posebno. Prelijep je osjećaj znati da u moje malo selo dolaze ljudi iz svih krajeva. Guča Gora tada dobije poseban sjaj. Moji pradjedovi i prabake su živjeli jako davno i često se zapitam kako je selo izgledalo u njihovo vrijeme. Zapitam se i kako su živjeli ljudi prije njih ,tko su oni bili i što su radili. Sigurno su se i drugi pitali što se dogodilo s ljudima koji su živjeli u Gučoj Gori za vrijeme prvog pisanog spomena, a i prije njega. Tako je nađena srednjovjekovna nekropola iznad nogometnog igrališta koja datira iz 15. stoljeća. U njoj je pronađeno 11 skeletnih ukopa. Mnogi ljudi su živjeli i radili u ovom malom mjestu. Obitelji su bile mnogobrojne, a zemlja je predstavljala bogatstvo. Unatoč tom bogatstvu ljudi su bili siromašni. Teško su prehranjivali obitelji i samo oni najizdržljiviji su opstajali. Koliko god je bilo teško bili su sretni i zdraviji nego što smo mi danas. Poštovali su starije i bili su zahvalni.

Danas je u selu sve manje mladih. Ljudi odlaze, a duboko u sebi pate. Mi imamo sve, a mislimo da nemamo ništa. Naši predci jedva da su imali išta, ali su živjeli kao da imaju sve. Imali su jedni druge, a jedini cilj im je bio ostati na rodnoj grudi i sačuvati svoje selo. Nadam se da će se ljudi koji su otišli jednom vratiti i da će Guča Gora bez obzira što vrijeme nosi još dugo ponosno stajati.”

Izvor: viteški.ba

spot_img

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti