Busovljak Lovro Krišto se popeo na Mont Blanc!
Busovački alpinist Lovro Krišto se popeo na najviši vrh Alpa Mont Blanc s francuskim partnerom Thomasom Aughtonom i ponovo razvio zastavu Hrvata Bosne i Hercegovine.
Unatoč toplinskom valu i jednoj od najopasnijih sezona za penjanje na Mont Blanc, Lovro je odlučio preuzeti rizik i popeti se na 4810m visoki vrh. Penjali su se s Francuske strane iz Chamonixa, malog turističkog alpskog gradića, koji je meka za alpiniste i skijaše iz cijeloga sveta.
Kako je tekao uspon
Svake godine tisuće penjača dođe u Chamonix kako bi pokušali osvojiti ovaj nimalo lagani vrh, jedan od sedam vrhova – sedam najviših vrhova svih kontinenata. Ali uspiju rijetki, oni najspremniji, poput našeg Lovre. A nekolicina ih ostavi i život pokušavajući. Upravo zbog te popularnosti i prenapučenosti, Mont Blanc je planina na kojoj je poginulo najviše ljudi – preko 1400. U prosjeku oko 100 ljudi godišnje ostavi svoj život na ovoj planini koja greške ne prašta.
Mont Blanc ili Monte Bianco kako je zovu Talijani, u prijevodu znači “bijela planina”. Ta prekrasna bijela ledenjačka i snježna kilometarska prostranstva opravdavaju ime. Ali i kriju velike opasnosti. Na “normalnoj” ruti na Mont Blanc sa francuske strane, kojom i najviše ljudi pokušava uspon, raznolike su opasnosti.
Uspon prvo kreće po laganom kamenju, pogledi na okolne vrhove, ledenjake, neopisivi Alpski prizor, koji ulijeva strahopoštovanje.
Nakon nekoliko sati se stiže na 3100m gdje se nalazi Tete Rouse dom, a pored doma bazni kamp. Naš Lovro sa svojim Francuskim partnerom je odlučio spavati u šatorima u baznom kampu kako bi sto više okusili čisti alpski stil penjanja.
Inače, penjači koji se pokušavaju popeti na Mont Blanc većinom prvo ispenju neki lagani četiritisućnjak za trening i aklimatizaciju, ali zbog vremena Lovro i Thomas se penju direktno na Mont Blanc. Što znači da moraju ići korak po korak.
Gran Colouir – “Kuloar smrti”
Nakon baznog kampa slijedi najopasniji dio uspona, Gran Colouir. Ili kuloar smrti kako ga popularno zovu, s razlogom… Ove nestabilne strme stijene usmrtile su i ozlijedile najviše penjača. A nakon prvog dijela, mora se proći kuloar, nekih stotinjak metara na drugu izbočinu stijena po kojima se nastavlja uspon na 3800m visoki vrh Aguille du Gouter , gdje se nalazi dom Gouter koji je druga točka uspona.
U tom kuloaru odroni kamenja su česti. Nekada manji a nekada veličine auta. A ovo ljeto posebno je bilo puno odrona u prosjeku svakih 15 minuta, zbog topline gdje se led i snijeg topi, a kamenje postaje još nestabilnije.
Lovro i Thomas su izabrali nešto povoljnije uvijete. Vrijeme tog jutra je bilo hladno. Snijeg je pao u cijelom kuloaru pa čak i u baznom kampu. Na prelazak kuloara odlučili su se u 5 ujutro. Da bi konačno na Aguille du Gouter došli u 10 sati ujutro. A sada gore opet totalno drugi svijet, nakon prvotnog suhog kamenja do baznog kampa, pa onda zaleđene i snježne strme stijene Grand Culoira sada slijede samo velike količine snijega i leda, bijela prostranstva koja čini se, kao da nemaju granicu.
“Visina je 3800m tijelo se unatoč prijašnjem iskustvu u penjanju na velikim visinama lakše aklimatizira nego nekome tko je prvi put na toj visini”, govore za naš portal.
Lovro i Thomas pripremaju sve za sutrašnji uspon na sami vrh Mont Blanca, što uključuje i praćenje detaljnog izvještaja o vremenu. Nisu baš idealni, vjetrovi su snažni. Tog dana se samo jedan trojac popeo na vrh, a sutra najavljuju vjetar do 80 kilometara na sat što nije ni malo dobar znak za penjanje. Ali nakon dogovora sa Thomasom i dvojicom Francuskih vodiča odlučeno je da se na uspon ide u 4 ujutro.
Uspon u 4 sata ujutro
Činilo se da je upitno hoce li se uspjeti izgurati do vrha. Teško je dobiti dodatne rezervacije u domu kako bi se čekalo bolje vrijeme, a i na povratak nazad i ponovni prolazak kroz kuloar smrti je najsigurnije u rano jutro.
Unatoč svemu, Lovro i Thomas su se sljedećeg jutra zaputili na vrh. Nakon nekog vremena su se popeli na 4300m visoki Dome Du Gouter, vrh s kojeg se vidi sami vrh Mont Blanca, i na kojem puše snažan vjetar. Temperature su do -25 stupnjeva Celzijusa tog dana. U takvim uvjetima lako se izgubi u nevremenu, jer snjeg kojeg vjetar diže brzo izbriše sve prijašnje tragove.
Globalno zatopljenje je ostavilo trag i na Mont Blancu
A zbog toplinskog vala ovo ljeto Mont Blanc je se promijenio, otvorile su se neke nove pukotine, neke stare proširile pa i gps trag i put na vrh nisu isti.
Prilikom prelaska Col du Dome , ravnice između Dome du Goutera i samog vrha Mont Blanca Lovri se događa najveća noćna mora svakog alpiniste. Pada u ledenjačku pukotinu.
Srećom nije bila široka pa se uspio sam zaustaviti rukama na samom vrhu. Opomena na koju kaže Lovro da se nije puno obazirao, jer kako kaže u životu je ponekad potrebno preuzeti neke rizike, nesreće se događaju htjeli vi to ili ne, a pogotovo na visokim planinama.
Nedugo nakon toga penju se na Vallot Hut. Limeno malo sklonište pod Mont Blancom na 4300m. Novi problemi, Lovri puca dereza (krampon), dio opreme koji je neophodan za daljnji uspon i siguran silazak do goutera, a Thomas razvija HAPE-plućna edema, posljedica visinske bolesti.
I postaje mu sve hladnije i hladnije. Lovro je nekako uspio improvizirati i popraviti derezu i pomoći Thomasu da se zagrije i pije sto vise vode koja je sada jedini lijek za HAPE.
Nakon pola sata odlučili su da ce unatoč svemu pokušati na vrh. Ekstremna hladnoća, ekstreman vjetar, problemi s opremom i visinskom bolesti svakog bi natjerali na povratak.
Mentalni izazov i konačna ‘pobjeda’
Sada ovo predstavlja jedan novi izazov, mentalni izazov. I usprkos svemu, velika želja je presudila, pobjeda unatoč svakom bolu i problemima. I Lovro I Thomas staju na Mont Blanc. Obojici dio projekta sedam vrhova, obojici jednako bitan. I na 4810 metara se zavijorila zastava Herceg-Bosne!
Za grad-busovaca.com portal Lovro je rekao:
“Planinarenje je za mene istraživanje. Planiram se popeti na najviše planine svijeta, a svaka planina nosi novo iskustvo i nove lekcije. Mont Blanc je za mene od posebne važnosti, jer sam o njemu sanjao još kao dijete u osnovnoj školi na satima zemljopisa kada sam prvi put čuo za njega. Istraživao sam ga i sanjao jednog dana o usponu. Iako mi se tad činio nemoguć, evo nakon toliko godina se i dogodio.”
Čestitamo našem Lovri i njegovom partneru Thomasu. Zaista impresivno i na ponos našem gradu Busovači!
