Bosanski sepeti, korpe za drva, ukrasne boce za vino i rakiju postali su traženi suveniri. Stigli su do Kanade, Saudijske Arabije, Njemačke, Engleske. Halil Baručija izrađuje ih više od pedeset godina i tako krpa kućni proračun.
Busovljak Halil Baručija iz sela Skradno više od pola stoljeća proizvodi razne rukotvorne. Njegove brezove metle, sepete, korpe za drva, razne ukrase, boce za vino i druga pića, ima skoro svaki Busovljak, a mnogi primjerci njegovog rada stigli su na sve kontinente svijeta. Proizvodi od pruća i drveta donose mu dodatnu zaradu, jer od male mirovine teško se živi.
U mjestu Kaonik kod Busovače na raskrižju prometnice koja usmjerava vozače za Zenicu ili Busovaču, Halil Baručija prodaje svoje proizvode koje obično izrađuje od lijeske.
Uz malo metalno bure iz kojeg izlazi vatra kako bi zagrijao stare kosti Halil plete korpu (sepet) za drva. Svoj posao radi od dvanaeste godine, a naučio ga je od oca. Kaže da je ovo za njega velika umjetnost i da je potražnja za proizvodima jako velika.
“Proizvodi koje napravim imaju posebnu vrijednost. Napravljeni su od srca i za srce. Brezovim metlama kupci čiste avlije, a sepeti se koriste za sijeno, voće i mnoge druge proizvode za koje je potreban veći prostor. Sepeti su aktualni sad i u zimu jer se u mnogim domaćinstvima koriste za drva. Izrađujem i ukrasne boce koje su obložene prućem i koje se koriste kao ukrasi za razna pića”, kaže nam Halil i ističe da kupce samo zanimaju stvari koje imaju upotrebnu vrijednost u svakodnevnom životu.
Dolazili su kod Halila kupci iz zemlje ali i inozemstva. Neki odmah plate i ne pitajući za cijenu. Ali, kaže Halil, ima i onih koji se cjenkaju za deset feninga.
“Obični ljudi koji se dovezu u skromnim automobilima ne pitaju mnogo. Ako im se dopadne sepet mali ili veliki, oni plate koliko ja kažem. Rijetko se cjenkaju. Kada dođu kupci s dobrim i skupim automobilima i u odijelima onda je problem. Gotovo uvijek ja moram popustiti. Cjenkaju se do ‘besvijesti’, a imam osjećaj kada bi im ponudio besplatno svoj proizvod da bi ga uzeli bez imalo srama. Što ćete takvi su ljudi. Privikao sam se već na razne vrste kupaca”, priča nam Halil uz vatru koja suklja iz starog metalnog bureta.
Rekli ste da su Vaši proizvodi stigli na gotovo sve kontinente?
“Dolazili su ovdje kod mene i turisti iz Kanade, Amerike, Saudijske Arabije, europskih zemalja. Kupuju ove male sepete, boce koje sam ja obložio sitnim prućem. Izrađujem i srca od pruća koja se obično poklanjaju. Turisti iz inostranstva uzimaju manje stvari da ih mogu prenijeti. Teško će kupiti veliki sepet za sijeno ili voće”, nastavlja Halil.
Kao u svakom poslu, i ovdje ima tajni koje se nerado otkrivaju. Pogotovo ako je riječ o kvaliteti pruća, bilo da je brezovo ili lijeska. Ovisno o vremenskim uvjetima, lijeska se kvasi jer kada je previše suva puca i teško se savija. Halil sve to zna, jer bez tog znanja i čestitosti njegov kućni proračun samo uz penziju ne bi izdržao do kraja mjeseca.
