“Kao mlad sam postao svjestan da život nije nešto sto držiš u ruci, nego sasvim suprotno. Vrpoljimo se poput crva, zarobljenog u jabuci.”
Mladi pjesnik Ajdin Alibabić iz Busovače pjesništvom se počeo baviti iz znatiželje, a, kako kaže, svoje prve pjesme počeo je da stvara iz mladalačke boli i razočarenja. Ovaj spisatelj član je zeničkog književnog kluba ”Plava paleta”, koji mu je velika podrška. Objavio je zbirku poezije ”U oku”, a najznačajniji festival na kojem je učestvovao jeste ”Pero Živodraga Živkovića”, koji se održava u njegovoj rodnoj Zenici. Sa Ajdinom razgovaramo o njegovom stvaralaštvu i životu uopšte.
Piše: Ernest Bučinski / Buka.com
”Oduvijek sam volio riječ, od školskih pismenih vježbi do nekih prvih pjesmica, koje sam pisao u osnovnoj školi. Poezija je tek nešto do čega trebam doći, primaknuti se, dotaći je. Još sam na početku. Ali ako se može reći od kada traje, onda ću kazati da je ljubav prema pisanju zaiskrila početkom srednje skole i ta ljubav traje do dan danas”, rekao je naš sagovornik.
Ajdin kaže da je njegovo pisanje počelo dosta stidljivo, nesigurno i nespretno, iz mladalačke boli i razočarenja.
”Nisam imao želju da moje pjesme bilo ko čita osim mene. Iz sve te zbrke slova, misli i osjećanja, ispadalo je nešto što će se na kraju naći među koricama moje prve zbirke. Što se tiče tema o kojima pišem, one nisu određene. Pokušavam ići što šire i tako tražim puteve i prečice koje me vode do smisla. Jako je teško, ali ne odustajem. Nisam sklon određenosti generalno, jer volim slobodu. Nekad te potakne neki događaj, kosa neke djevojke, njen pogled, ili glas. Riječ je jako moćna, ali i opasna. Ono što je za mene najvažnije, nisam pobornik trenutne inspiracije. Sam je provociram razmišljanjem”, objasnio je Ajdin.
Svoju prvu zbirku pjesama Ajdin je objavio 2018. godine, a da bi ova knjiga vidjela svjetlost dana pomogao je književnik Emir Sokolović.
”Zadovoljan sam životom svoje prve knjige, koja je zaživjela na prvoj promociji u klubu ”Plava paleta”. Još uvijek je pomalo šetam ulicama gradova, upoznajem čitaoce sa njom, predstavljam je i promovišem. Rad na novoj zbirci je uveliko u toku. Festival ”Pero Živodraga Živkovića” na kojem sam učestvovao ove godine mi je donio jedno divno prijateljstvo sa beogradskim spisateljem Darkom Habazinom. On mi je pokazao nove smjernice i hvala mu. Očekujem da bi se nova zbirka mogla pojaviti sljedeće godine, na proljeće, i sa jednim malim zaokretom u pisanju. Nadam se, boljem”, pojasnio je pjesnik.
On tvrdi da je rad na svakom tekstu dosta komplikovan, osim ako ne pišete poskočice, ili ako se ne obraćate širokoj masi.
”Trudim se da pišem iskreno. To je na neki način odraz mog karaktera, misli i percepcije. Nema laži i podilaženja. Pravo u kost, pa ko voli nek’ izvoli. Kvantitet me nikad nije zanimao, samim tim ga ne smatram ni odrednicom kvaliteta. Nisam populista, moja poezija je određena mojim stavovima. Onako kako pišem, tako zapravo činim i mislim. Drugačije ne umijem, niti želim”, kaže naš sagovornik.
PRORIJEĐIVANJA
Riječ me sve manje služi
Iskopine teže pronalazim
Možda sam nečujan za uši svijeta
I nisam korov da svuda ničem
O suncu samo snijem
Gnijezda se neuredno svijaju
Iako oluja ne bjesni
Sve su rijeđi događaji
Koji čine bivstvo lakšim
Ajdin objašnjava da se prilikom pisanja osjeća kao zmija koja svlači svoju kožu, nakon čega postaje duhovno olakšan.
”Ja se pisanjem na neki način čistim, otvaram i dio tereta dijelim sa publikom. Prije svega, treba raditi, tražiti, čitati… Rudarski je to zanat, ako želiš da nešto ostvariš. U protivnom ne treba ni pokušavati. Danas se svašta gura pod umjetnost, ali ipak to ne znači da je dio nje. Ne oslanjam se na dušu kao mnogi, to mi je patetično. Još uvijek učim i mislim da je važno stalno učiti. Imam sreću da nisam sujetan, svjestan sam koliko sam daleko, ali koračam”, kazao je Ajdin.
On kaže da bi volio da iza njega ostane poneki stih, ali da se još uvijek trudi postati istinski pjesnik.
”Još se laktam, kako bi se to kolokvijalno reklo. Samo rad i kvalitet mogu učiniti da ne potonete u ambis. Nema tu mnogo pameti, ili jesi pjesnik, ili nisi. Iskreno, bio bih sretan da ostane neki stih iza mene. Ne trudim se da budem u nekakvoj književnoj grupi ili slično, jer nisam baš pristalica tih nekih književnih klanova. Tu ima svega više nego same književnosti. Više volim broditi sam, nego biti uze za povlačenje.”
Ovaj mladi pjesnik tvrdi da sve ima svoju cijenu, pa tako i bavljenje pisanjem, jer ovdašnji ljudi nisu baš naklonjeni umjetnosti i pjesnicima.
”Ako ste pjesnik i živite pjesničkim životom, okolina vas na neki način odbaci, prezre i smatra u najmanju ruku čudakom. Ali sredina i nije mjerilo ničega. Sve ima cijenu, ali srećom to me ne dotiče. Ono što dobijem kao nagradu mnogo je važnije. Društvo u kojem živimo nema umijeće prepoznavanja, a to što mi stršimo, nije naša krivica. Svako ide onome što razumije”, kazao je Ajdin.
Na to da se ovaj mladi stvaralac odredi kao umjetnik i uđe u pjesničke vode mnogo je uticala i tragedija koju je doživio kao dječak. Sa šest godina bio je svjedok saobraćajne nesreće u kojoj su stradali njegovi bliski članovi porodice, među kojima je bila i njegova baka. On je imao sreću da ostane živ, ali taj događaj je u njemu ostavio dubok trag.
”Taj nesrećni događaj uticao je i na to da se danas bavim pisanjem. Kao mlad sam postao svjestan da život nije nešto sto držiš u ruci, nego sasvim suprotno. Vrpoljimo se poput crva, zarobljenog u jabuci. Tražimo izlaze. Iz te spoznaje su nastali i neki stihovi. Nesreća vam može itekako otvoriti pogled”, objašnjava Ajdin.
NOĆNA
Smisao ću pronaći u uzdanju
Da će noć pred nama
Prepuna nježnosti treperiti
Iako snen držaću se budnim
Krivotvoriću osmijehe
Kao kartu za ložu
Skrivaću umor
I strah ću zakopčavati
Mjesec će kroz okno namigivati
Dok nam plamena želja zahvata
Isprepletena tijela
Na kraju razgovora, naš sagovornik naveo je imena pjesnika koje voli da čita i da promišlja o njihovim stihovima, ali kaže da u njima on ne traži uzora.
”Mislim da svako treba graditi svoj stil. Svijetu ne treba novi Šekspir. Previše je kopija generalno u svemu. Taj val istosti koji nas zapljuskuje guši književnost. Malo ko od nas želi biti svoj, svi bi tuđeg perja. Nemam uzora, što ne znači da ne nastojim naučiti. Samo učenje i posvećenost daju rezultat, ostalo su unaprijed izgubljene bitke”, kazao je Ajdin na kraju razgovora.
Piše: Ernest Bučinski / Buka.com
