Mi smo fratri na službi u gradu Konotopu, u sjeveroistočnoj Ukrajini, 90 kilometara od granice s Ruskom Federacijom. Dana 24. veljače 2022. godine, bez proglašenja rata, u 5.20 ujutro, započelo je granatiranje na teritoriju naše pokrajine, čiju su jeku čuli i stanovnici Konotopa.
U tom trenutku bio sam na rekolekciji [duhovna obnova, op. FpuB] s fratrima u sjedištu Provincije u Žitomiru, gdje je također istoga jutra bombardiran aerodrom. Na molbu župljana, ja fra Romuald, kao župnik Župe Gospe Fatimske, hitno sam krenuo prema Konotopu. Na internetu sam objavio da je naš samostan otvoren svakome tko treba zaštitu, zaklon ili hranu, tako da smo već prvoga dana primili 23 osobe na konak, većinom žene i djecu.
Uvečer istoga dana počele su borbe širom našeg grada. U centru grada uništena su razna oklopna vozila, zgrade su spaljene, a vijesti o granatiranju i razaranju odgojnih ustanova odmah su aktivirale vatrogasce. Vidjeli smo da je gorjelo središte grada, također i za vrijeme božanske liturgije [mise, op. FpuB], koja je služena u vjeronaučnoj dvorani našega samostana, gdje je sada prenoćište i sklonište za djecu preko dana. Nakon bitke za Konotop, naše su vojne jedinice otišle braniti kijevsku regiju. Prema informacijama Glavnog stožera Ukrajinskih oružanih snaga ukrajinska je vojska izgubila Konotop ujutro 25. veljače 2022. godine.
Ova je informacija mnoge stanovnike bacila u očaj. Naši su župljani susreli na ulici prestravljene osobe obuzete panikom. Narod je nastavio pristizati i nakon jutra prvoga dana trebali smo kupiti još hrane. Osim toga, putem interneta nam pišu osobe koje ne mogu ući u grad, jer je pod opsadom sa svih strana, a neprijateljski kontrolni punktovi ne dopuštaju ni ulaz ni izlaz. Naime, stariji ljudi, sami i prestrašeni, ostali su zatočeni u svojim kućama.
Nakon što smo više od sat vremena tražili, nismo uspjeli naći ni jednu otvorenu prodavnicu živežnih namirnica. Budući da su sve naše akcije prenošene uživo, kako bismo istodobno zabilježili i situaciju u okupiranom gradu, uspjeli smo djelomično nabaviti potrebne stvari.
Svojim smo očima vidjeli ne samo uništenu vojnu opremu nego i ustrijeljene civile. Tako je jedan zapaljen auto sa starijim bračnim parom gotovo pola dana ostao nasred ulice djelomice blokirajući promet.
Zbog velikog broja žrtava specijalne službe dugo vremena nisu mogle zbrinuti tijela mrtvih te su ih sami građani pokrivali i sklanjali vozila na rub ceste. Automobili i uništena vojna oprema već su tri dana na mjestu gdje se vodila borba, ali se javne službe ne uspijevaju nositi s tolikim obimom posla. Otišli smo u centar grada da vidimo stvarnu situaciju i uočili smo da se ukrajinska zastava, iako su se ukrajinske trupe povukle (vjerujemo privremeno), još uvijek vijori na zgradama javnih ustanova te da napadači nisu preuzeli kontrolu nad gradom.
Mnoge informacije koje su se proširile prvoga dana rata nisu bile potvrđene tako da smo bili u stanju ohrabriti velik broj ljudi pokazujući im preko interneta snimke stvarne situacije u gradu.
Dana 26. 2. 2022. probudila nas je u samostanu buka avijacije blizu našega grada. Dugo vremena nije bilo informacija o ovom događaju. Zatim je postalo jasno da su to bili ukrajinski avioni koji su uništili čitav niz ruske vojne opreme blizu grada i potom otišli braniti Kijev.
U isto vrijeme, dobili smo obavijest o hitnoj volonterskoj potpori u obrani teritorija onima koji su bili prisiljeni povući se iz Konotopa zbog nestašice zaliha vojne opreme, oružja i goriva. Oni se sad nalaze skriveni u šumama, a mi, zajedno sa stanovnicima grada, organiziramo prikupljanje onoga što im je potrebno te obilazeći grad nabavljamo proizvode koje ćemo dostaviti onima koji ne mogu doći do prodavnice ili im dolazak može predstavljati opasnost po život (mladi, muškarci u dobi vojne regrutacije). U trenutku kad ovo pišem, prema Stožeru vojno-civilne pokrajinske administracije, neprijateljske trupe opsjedaju sve važnije gradove Sumske pokrajine [pokrajina na SI Ukrajine, na granici s Rusijom, op. FpuB] i u samom gradu Sumiju nastavljaju se žestoki okršaji.
Unatoč velikoj napetosti u društvu, zabrinutosti i panici, iz baze našega samostana, zajedno s fra Florijanom i župljanima pomažemo ljudima molitvom, potporom, ručkom, toplim čajem i riječima ohrabrenja.
Sada, više nego ikad, naša se franjevačka karizma pronošenja mira i dobra otkriva ondje gdje je nemir, tama, rat.
Djeca koja dolaze u naše prihvatne centre igraju se, gledaju crtane filmove i štoviše zaboravljaju da se oko njih vodi rat. Pojedine odrasle osobe možda prvi put u životu uzimaju krunicu, mole na koljenima, uče pjevati svete pjesme i kušaju istinski mir koji se ne može postići tenkovima ili drugim oružjem, jer mi imamo i vjerujemo u mir koji nam je Isus Krist ostavio: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne plaši. (Iv 14,27)
Pozdravljam vas franjevačkim pozdravom Mir i dobro!
fra Romuald
Samostan u Konotopu, 100% Ukrajina
[Prijevod s talijanskog – Franjevačka prisutnost u Bosni]
Teskt pisan 26. veljače 2022. godine!
