Desetomjesečna medvjedica, kojoj su krivolovci ustrijelili majku, preživjela je i postala razbibriga za sve zaljubljenike u prirodu zahvaljujući članovima Lovačkog društva “Kaćunski zec” iz Busovače, koji su je zavoljeli kao kućnog ljubimca.
Sve je počelo kada je Enijad Mekić, predsjednik lovačke sekcije, obaviješten da je u krivolovu ubijena medvjedica. Obišao je teren, zatekao njeno beživotno tijelo i obavijestio policiju. Ni slutio nije da je iza ubijene ženke ostalo tek okoćeno mladunče, koje su pronašli nakon nekoliko dana. “Bila je teška 300-400 grama, mršava, izgladnjela”, priča Enijad.
O pronalasku su obaviještene sve institucije, a članovima ovog lovačkog društva predloženo je da je pokušaju održati u životu. Danima, strpljivo i s puno ljubavi, hranili su, kako kažu, ovu lopticu. Uz ljubav i pažnju poštovali su se i savjeti struke, a ona je brzo napredovala.
“Najviše pije mlijeko, dnevno dva do tri litra mlijeka. Dajemo joj meda po skoro kilogram dnevno, voće, jabuke, kruške”, kaže Fahrudin Mekić.
U samo za nju specijalno urađenom boksu rasla je i polako postajala svjesna pažnje i ljubavi koja joj se pruža. I počela je uzvraćati. Uz hranu i igru nezaobilazno je i kupanje snijegom.
Svjesna pažnje koju izaziva, dok smo je snimali, kao da je pozirala, a lovci, zahvaljujući čijoj je ljubavi opstala u životu, kažu da im je ona razbibriga. “Faktički nam je kao kućni ljubimac. Svaki sam dan tu i ona je moja ljubimica”, kaže Fahrudin.
Svjesni su lovci da bi, ipak, bilo bolje da je odrastala u šumi, no u stanju u kojem su je našli ne bi preživjela. A na upit da li bi sada mogla u šumu, svoje prirodno stanište, Enijad kaže: “Teško, ona se već privikla ovdje na hranu i gostoprimstvo i sad se u šumi ne bi znala ponašati. Ne bi znala sebi tražiti hranu, bilo bi i problema u susretu s nekim jer bi dolazila u naselje.”
A dok se ne steknu uvjeti za promjenu njenog mjesta boravka, ona uživa u gostoprimstvu svojih domaćina, koji o njoj brinu kao o članu obitelji.
