“Zahvaljujući nesavjesnim malinarima koji prskaju zaštitna sredstva u po’ bijela dana moje pčele su počele umirati. Nakon 70 godina tradicije u pčelarstvu morao sam iz Gluhe Bukovice kod Travnika pčele odvesti na pašu kod Doboja. Kantonalna inspektorka tvrdi da se prije Francuske ne može utvrditi je li pčela umrla od prskanja malina, a to košta oko dvije hiljade eura”, kaže nam u svojoj ispovijedi Kasim Selava koji je ljubav prema pčelama naslijedio od svojih roditelja.
Dobra otkupna cijena malina navela je seljake diljem BiH pa i Kantona Središnja Bosna da sade ovu vrstu voća. Stotine hektara maline zasađeno je u našim krajevima, a sa prskanjem maline zaštitnim sredstvima stigli su i prvi problemi pčelarima.
“Imao sam 120 košnica, odnosno društava, pravio vrhunski med ovdje u Bukovici pod Vlašićem ali kako krenuše nasadi maline i moje pčele su počele umirati. Molio sam svoje komšije da ne prskaju zaštitna sredstva kada su pčele na paši ali umjesto da nađem u njima sugovornike dobio sam neprijatelje. Kada su pčele počele masovno da ugibaju pozvao sam kantonalnu inspektorka koja mi je rekla da oni ne mogu utvrditi jesu li moje pčele uginule od pesticida kojima se prskaju maline. Čak je rekla da se to ne može utvrditi ni u susjednim zemljama Srbiji i Hrvatskoj, nego tek u Francuskoj, a to košta oko dvije hiljade eura. Naravno svi troškovi padaju na moj teret pa čak i oni analize malina na koje sumnjam da su otrovale moje pčele. Nisam želio sukobe, svoje pčele sam natovario na kamion i odvezao u jedno mjesto kod Doboja”, priča nam Kasim i pokazuje kako je ostavio sam dvije košnice da se čuje zvuk pčele u nekadašnjem pčelinjaku.
