Bivši pripadnici Postrojbe za posebne namjene (PPN) „Ludvig Pavlović“ sa sjedištem u Čapljini, ne zaboravljaju svoje u ratu poginule prijatelje i suborce.
Potvrda toga je i svečano i dostojanstveno obilježavanje pogibije trojice pripadnika ove postrojbe 24. siječnja 1993. godine u sukobu s pripadnicima Armije BiH, nadomak Busovače. Tada su, u žestokom sukobu živote izgubili Ivan Šarac, Krasnodar Galić i Mladen Ćurčić.
Tim povodom, u nedjelju je u župnoj crkvi sv. Ante u Busovači slavljena sveta misa zadušnica koju je predvodio mjesni župnik fra Zoran Jaković. Uz brojne vjernike iz Busovače svetoj misi su prisustvovali i pripadnici postrojbi HVO-a s područja srednje Bosne, koje su predvodili pukovnik Željko Ljubanić, ratni zapovjednik brigade HVO-a „Jure Francetić“ iz Zenice, brigadir, Duško Grubešić, zapovjednik brigade Nikola Šubić Zrinjski iz Busovače, i general Drago Dragićević, jedan od ratnih zapovjednika Zbornog područja „Vitez“ u Vitezu.
Prisutni su bili i članovi obitelji poginulih, te prijatelji i suborci, članovi Udruge pripadnika PPN-a „Ludvik Pavlović“, njih tridesetak, na čelu s ratnim zapovjednikom, generalom Draganom Ćurčićem. Nakon svete mise svi su oni uz spomen-obilježje poginulim braniteljima Busovače, podignutom u središtu grada, položili cvijeće i upalili svijeće. A to je, u ime političkih struktura vlasti Busovače i Srednjobosanske županije, učinio i ministar zdravstva i socijalne politike u Vladi Srednjobosanske županije i aktualni predsjednik ŽO HDZ-a BiH, Nikola Grubešić te predsjedatelj OV Busovača Josip Mravak.
Iako je i ranije u Lašvanskoj dolini bilo oružanih sukoba pripadnika A BiH i HVO-a, posebno u Travniku, Novom Travniku i Vitezu, događaji u Busovači kulminirali su u vremenu od 21. – 31. siječnja 1993. godine, a po mnogim prosudbama povjesničara i vojnih analitičara bili su i definitivni uvod u krvavi bošnjačko – hrvatski rat u Lašvanskoj dolini koji je trajao, uz potpunu blokadu ovoga područja, 316 dana.
Naime, u tom periodu u Busovači je bilo više oružanih sukoba, uhićenja, bombaških napada…, u kojima je, uz trojicu pripadnika PPN-a „Ludvig Pavlović, poginulo i desetak vojnika i civila hrvatske nacionalnosti iz Busovače i okoline.
Presječena je i putna komunikacija Busovača – Kiseljak, opljačkano je i iz svojih domova prognano više stotina Hrvata, a ništa bolje nisu prošli ni Bošnjaci na dijelovima općine pod kontrolom HVO-a. U tom vremenu, 26. siječnja u Dusini, zeničkom naselju na granici s općinom Busovača, pripadnici Armije BiH su masakrirali i ubili 10 zarobljenih hrvatskih civila i pripadnika HVO-a.
To je, ustvari bio i prvi masovni zločin počinjen na ovom području uopće. A počinili su ga pripadnici MOS-a u čijim su redovima, već tada, bili mudžahedini, kasnije pripadnici zloglasne postrojbe El mudžahid iz također po zlu i zločinima poznate 7. muslimanske brigade iz sastava 3. korpusa Armije BiH. Pripadnici ovih vojnih formacija stravične zločine tijekom rata činili u srednjoj Bosni nad hrvatskim stanovništvom, ali i na području Zenice, Vozuče, na planini Ozren, na srpskim stanovništvom i zarobljenim vojnicima srpskim vojnicima.
Nakon tih incidenata i počinjenih zločina, početkom veljače potpisano je primirje, bilo je, pokazalo se, na klizavim temeljima, i nakon niza novih incidenata u vrijeme tog primirja, 16. travnja su prerasli i krvavi bošnjačko – hrvatski rat koji je u Lašvanskoj dolini trajao 316 dana. (Zvonimir Čilić, Vitez.info)
