Jeste li se ikada zapitali koja zemlja na svijetu ima najmanju gustoću naseljenosti? Odgovor leži u prostranoj i mističnoj Mongoliji, državi koja obuhvaća nevjerojatnih 1,56 milijuna kvadratnih kilometara, a na tom golemo prostranstvu živi samo 3,4 milijuna ljudi. S tek dva stanovnika po kvadratnom kilometru, Mongolija je zemlja gdje se divlja priroda stapa s bogatom kulturnom baštinom. Njene beskrajne stepe, pustinje i planine dom su nomada koji i danas žive u skladu s prirodom i čuvaju tradiciju staru stoljećima. Mongolija je pravo utočište za one koji žele doživjeti tišinu, slobodu i divlju ljepotu kakva se rijetko nalazi u modernom svijetu.
“ZEMLJA VJEČNO PLAVOG NEBA” U KOJOJ ČETVRTINA STANOVNIŠTVA ŽIVI NOMADSKIM NAČINOM ŽIVOTA
Mongolija, poznata kao “zemlja vječno plavog neba” zbog svojih 250 sunčanih dana godišnje, zadivljuje ne samo prirodnim ljepotama nego i jedinstvenim načinom života svojih stanovnika. Od oko tri i pol milijuna ljudi, čak 25 posto živi nomadskim načinom života, u savršenom skladu s prirodom. Mongolsko stanovništvo je također vrlo mlado – čak 60% ljudi mlađe je od 35 godina. No, unatoč mladosti, najbrojniji stanovnici Mongolije nisu ljudi, već konji, koji u ovoj zemlji uživaju zaista poseban status. To potvrđuje i poznata narodna mongolska izreka koja kaže: “Mongol bez konja je kao ptica bez krila.”
Iako veliki dio mongolskog stanovništva vodi nomadski način života, većina populacije nastanila se u glavnom gradu Ulaanbaataru. No, čim napustite granice urbanog betona i zakoračite u nepreglednu zelenu divljinu, počinje prava nomadska avantura. Na beskrajnim pašnjacima, prošaranim bijelim jurtama poznatim kao “ger”, živi oko milijun nomada. Ovi šarmantni, održivi domovi simboliziraju tradicionalni način života koji se održao stoljećima.
SAVRŠEN SKLAD IZMEĐU ČOVJEKA I ŽIVOTINJA
Ovce, koze, krave, konji, psi, deve i jakovi – gotovo tisuću životinja mirno pase i luta prostranim mongolskim pašnjacima, ukrašenim bijelim jurtama. Svakodnevni život nomadskih obitelji usmjeren je na brigu o životinjama, koje su ključan izvor sirovina i egzistencije. Mlijeko, jogurt, sir, meso i putar samo su neki od proizvoda kojima nomadi svakodnevno opskrbljuju svoju zajednicu. Krda također osiguravaju vunu za tople kapute i odjeću, neizostavnu u hladnim mongolskim noćima. Moglo bi se reći da ovdje vlada savršena simbioza između čovjeka i životinje – i ta tvrdnja bila bi potpuno točna.
HRVANJE, GAĐANJE LUKOM I STRIJELOM, UTRKE KONJA… ŽIVOPISNI FESTIVAL KOJI SE VEĆ 2000 GODINA NIJE NIMALO PROMIJENIO DANAS JE PRAVA TURISTIČKA ATRAKCIJA
Dugom popisu atrakcija zbog kojih je već upisana na listu želja mnogih zaljubljenika u putovanja, Mongolija dodaje još jednu – festival po imenu Naadam. Riječ je o događaju godine u toj zemlji, sveopćem slavlju sporta, vještina i tamošnje tradicije koje ne propušta lokalno stanovništvo, a u sve većoj mjeri ni strani putnici.
Naime, punim imenom Eriin Gurvan Naadam, u prijevodu „tri ljudske igre“, ovaj festival ima 2000 godina dugu povijest. U počecima je, u dobu konstantnog sukobljavanja mongolskih plemena, služio kao vježba, odnosno priprema za rat. Sama riječ „naadam“ znači „igre“ i, u kontekstu tog festivala, odnosi se na tri discipline: mongolsko hrvanje, streljaštvo i utrke konja.
Naime, punim imenom Eriin Gurvan Naadam, u prijevodu „tri ljudske igre“, ovaj festival ima 2000 godina dugu povijest. U počecima je, u dobu konstantnog sukobljavanja mongolskih plemena, služio kao vježba, odnosno priprema za rat. Sama riječ „naadam“ znači „igre“ i, u kontekstu tog festivala, odnosi se na tri discipline: mongolsko hrvanje, streljaštvo i utrke konja.
Prema nekim povijesnim izvorima, navodno je i sam Džingis Kan, nakon što je porazio svoje neprijatelje i zavladao mongolskim plemenima, proslavio taj uspjeh igrama. U mnogo bližoj prošlosti, Naadam je 2010. godine uvršten i na UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine.
Izvor: putni kofer.hr
