Zemljo moja

0
136
Nekako polako i samozatajno ali sve razvidnije mi dolaze neke misli da ću po drugi put u svom relativno kratkom životu ostati bez države u kojoj živim

…skoro pa sam sigurna da će se Federacija Bih raspasti, zauvijek…da će puknuti kao nar, kao karpuz u kolovozu, kao loš brak nakon što se vrate krediti i djeca pođu svako svojim putem…još kratko će trajati ove pljačke, dok se još sirotinje spušta u deveti krug pakla i igra u hercegovačkim kladionicama, dok se još napravi mjesta po Slavoniji, Međimurju i Podravini za izbjegle Hrvate iz središnje Bosne…mislim da se sitno broji ovakvoj i zemlji u ovom uređenju, Muslimani sve više osjećaju stanovništvo kao dvije vrste, one koji uzvraćaju na selam i one druge, a ti drugi su višak…tog viška ima mnogo i nerealno je da svi odu, pogotovi gradovi kao Grude u kojima nikad nije disao niko osim Hrvat, pogotovo sela kao Uzarići, Drinovci, Mandino Selo ili Međugorje, gdje je sve kršteno i bez halal certifikata…kako god, ja vidim neki kraj ove lažne male i bezuspješne, blijede kopije Jugoslavije…pretpostavljam da će dio Hercegovine i možda Orašje ostati Hrvatima, srednja Bosna, moja kuća i nebo će ostati Muslimanima…ovo fratarskog nauka i tri samostana, Fojnica, Kreševo, Kraljeva Sutjeska će sačuvati malo starine, spomen na jedan narod, groblja i zidine tuge…ja ću ostati ovdje, s Muslimanima…zato što sam u Njemačkoj balkanski auslender i jeftina radna snaga, u Hercegovini sam Bosanka, u Hrvatskoj sam umišljeni Hrvat i gulikoža koji je po mentalitetu puno bliži svakom i Muslimanu i Srbinu iz Bosne, nego bilo kojem Dalmatincu ili Zagorcu…voljela bih samo da se sve završi bez rata i ljudskih žrtava, da brzo prođe i da ne boli puno, da trgnem ove međe kao traku voska kad čupam brk…s jednom suzom što se osuši na kraj oka i početku trepuške…