spot_img
spot_img
Petak, 29 ožujka, 2024

Zemlja u kojoj mnogi pišu, rijetki čitaju

Izdavaštvo u Bosni i Hercegovini odavno se nalazi u teškoj poziciji. Knjige su skupe i slabo se prodaju. Ipak, začuđuje da je književnost i publicistika u procvatu. Pitali smo književnike – koliko se knjiga napiše, a koliko pročita.

Piše: Jurija Brnada, HRT Kiseljak za Dnevnik.ba

„Danas nitko ne čita knjige, jer svi ih pišu“ misao je Milana Gutovića u kojoj se savršeno zrcali stanje u Bosni i Hercegovini.

Anto Stanić, BH književnik iz Kreševa, tvrdi da u BiH egzistira bezbroj „malih“ književnika, ali da nijedan ne prodaje svoja djela. Boris Lalić, mladi BH književnik iz Sarajeva, ima optimističniji pogled na trenutno stanje, ali i na budućnost u književnosti.

„Mnogo ljudi čita, ali ne zna se o tom. Književnost u BiH bi napredovala kada bi ju država kroz marketing promovirala izvan naših granica. Potrebno je izgraditi bolji imidž knjige. Posebno je istaknuo kako valja razlikovati bestsellere od umjetnosti: bestselleri su tu da se prodaju. Oni moraju imati veću trenutnu prodaju, ali ta vrijednost ne ostaje. Umjetnost nije stvar većine. Ona je uvijek bila rezervirana za manje krugove u kojima se i zadržava“, kazao je Lalić.

Željko Ivanković, poznati BH književnik iz Vareša ističe da su i veliki autori u krizi.

„Svi prolazimo jednako loše. Čak i oni koji se, po obrazovnom sustavu, moraju čitati kroz lektire. Ratom smo ostali bez srednje klase. Upravo ova klasa predstavlja publiku koja čita, koja odlazi u kino. Na temelju koje počiva svako ozbiljno društvo. Situaciju bi znatno poboljšala revitalizacija bibliotekarke djelatnosti“, mišljenja je Ivanković.

Bosna i Hercegovina nema nijednu kvalitetnu knjižnicu, u nacionalnom smislu uređenu po europskim standardima. Književnici u BiH perspektivu za zaradu od prodaje svojih djela ostvaruju tek kada se probiju na tržište izvan granica BiH.

Situacija je takva da se, uglavnom, trude pokriti troškove izdavanja knjige. Dobit je stavljena u drugi plan. Bitno se promijenila i klima čitanja. Najprije zbog elektronskih medija, a onda i zbog pogrešnog percipiranja književnosti jer, u 21. stoljeću umjetnost se pretvara u robu, i kao takva – prodaje.

Ivanković dodaje kako se boji da su „zlatna vremena“ kada su ljudi čitali – zauvijek iza nas.

Književnost u Bosni i Hercegovini trpi posljedice rata, jednako kao i svi drugi segmenti života. Piše se masovno ali pronađu li baš sve knjige put u ruke čitatelja?

Paradoksalno tomu, knjižnice u malim mjestima zatvaraju svoja vrata. Jedna za drugom. Čitatelja nema, a općine, uglavnom, nisu u mogućnosti izdvojiti novac koji bi osigurao daljnji rad knjižnica. Tržište knjiga odavno je na koljenima.

Na samima knjige prodaju se kuharice, vjerska literatura te ponešto beletristike. Nestala je navika da knjigu poznajemo i s njom kroz život koračamo.

„Danas nitko ne čita knjige, jer svi ih pišu.“ – poražavajuće primjenjiva rečenica u primjeru Bosne i Hercegovine.

Ekonomsko političke prilike su dovele književnost na marginu postojanja. U istoj onoj državi koja je 1961. dobila svog prvog Nobelovca u kategoriji književnosti. Vraćamo li se to unatrag?

Dnevnik.ba

Komentiraj

Unesite svoj komentar!
Ovdje unesite svoje ime

Najčitanije vijesti

Izdvojene vijesti