Sud Bosne i Hercegovine je potvrdio optužnicu protiv Boška Peulića, Petra Đurića i Davora Peulića, optuženih za ratne zločine protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva u Srednjoj Bosni.
Optužnica detaljno opisuje njihova djela, navodeći da su počinili nečovječne postupke prema civilima i ratnim zarobljenicima u periodu od početka svibnja do kraja listopada 1992. godine na području općina Travnik i Skender Vakuf (današnja općina Kneževo). To su činili tijekom oružanih sukoba između Vojske srpske republike BiH (kasnije RS) s jedne strane i Armije RBiH i HVO-a s druge strane. Njihova djela su suprotna pravilima međunarodnog humanitarnog prava, kršeći odredbe Ženevske konvencije o postupanju s ratnim zarobljenicima i Ženevske konvencije o zaštiti civilnih osoba za vrijeme rata. Boško Peulić također se tereti za kršenje odredbi Dopunskog protokola I uz Ženevske konvencije.
U to vrijeme, Boško Peulić je bio komandant 122. lake pješadijske brigade (Ipbr) 1. Krajiškog korpusa VRS-a, a kasnije komandant 22. Ipbr 1. Krajiškog korpusa VRS-a, dok je Petar Đurić bio komandir jedinice Vojne policije VRS-a, a Davor Peulić komandir centra veze VRS-a.
Prema optužnici, Boško Peulić je bio svjestan ubojstava 13 ratnih zarobljenika, pripadnika Hrvatskog vijeća obrane, na platou Galića na planini Vlašiću u općini Travnik. Optužuje se da nije poduzeo mjere za kažnjavanje svojih podređenih.
Također se navodi da su optuženi sudjelovali u nezakonitom zatvaranju i nečovječnom postupanju prema civilima i ratnim zarobljenicima u improviziranom zatvoru u podrumskim prostorijama PTT-a Skender-Vakuf.
Osim ove optužnice, Boško Peulić suočava se i s drugim postupkom pred Sudom BiH, zajedno s drugim optuženicima, u kojem im se stavlja na teret progon na području Kotor-Varoši, uključujući ubojstva, deportacije, zatvaranja, mučenja, silovanja i prisilni rad. Suđenje je započelo u ožujku 2016. godine.