Zašto na Badnjak kitimo bor i kako je nastala ta tradicija?

Više je teorija o nastanku jednog od najpoznatijih božićnih običaja.

Na spomen Božića mnogi će najprije pomisliti na kićenje božićnog drvca i darove koji ih čekaju ispod njega. Iako je darivanje povezano s rođenjem Isusa Krista i poklonima svetih triju kraljeva, podrijetlo ukrašavanja božićnog drvca i dalje je tema brojnih teorija i pretpostavki.

Od solsticija do Božića – povijesni tragovi običaja

U različitim drevnim kulturama – od Babilonaca i Grka do Rimljana, Perzijanaca i germanskih plemena – slavio se zimski solsticij, odnosno ponovno rođenje boga Sunca. Bez obzira štovali li Saturna, Mitru, Nimroda ili Thora, drvo je bilo važan simbol njihovih rituala, često hrast ili zimzeleno stablo. Neka učenja tvrde da su se na ta stabla prinosile žrtve kao dio svetkovina.

Dolaskom kršćanstva, ljudi su prihvatili učenje Isusa Krista, ali su zadržali neke od ranijih običaja. Nakon što je Crkva proglasila 25. prosinca danom Kristova rođenja, proslava Božića postupno je zamijenila poganske obrede vezane uz solsticij. Tako je i ukrašavanje stabla postalo dio kršćanske tradicije.

Tko je prvi okitio božićno drvce?

Domovina ove tradicije nije potpuno poznata, no postoje dvije najraširenije legende:

• Prema crkvenim zapisima, kićenje bora možemo zahvaliti svetom Bonifaciju, engleskom redovniku iz 7. stoljeća. Tijekom širenja kršćanstva u Njemačkoj, Bonifacije je, prema legendi, srušio hrast oko kojeg su se pogani spremali prinijeti žrtvu. Na tom je mjestu izrasla jela, koja je kasnije postala simbol Božića.
• Druga legenda pripisuje kićenje bora Martinu Lutheru, koji je u 16. stoljeću navodno okitio drvce svjećicama, inspiriran zvijezdama koje su blistale kroz grane zimskih stabala.

U srednjem vijeku u Europi je postojao i običaj predstava o raju u crkvama, pri čemu bi se na drvo vješale jabuke kao simbol znanja dobra i zla, iz priče o Adamu i Evi.

Božićno drvce u našim krajevima

U naše je krajeve običaj ukrašavanja bora stigao krajem 19. stoljeća iz germanskih zemalja. Ipak, i prije toga postojala je tradicija unošenja badnjaka – mladog stabla ili hrastove grane – što se zadržalo i danas u pravoslavnim obiteljima.

Kada kititi, a kada pospremiti bor?

Iako većina vjernika zna da se bor kiti u blagdansko vrijeme, mnogi nisu sigurni kada ga treba pospremiti.
Prema katoličkom običaju:

• bor se tradicionalno kiti na Badnjak,
• ostaje okićen do nedjelje nakon blagdana Sveta tri kralja (Bogojavljenja), neovisno o početku pravoslavnog Božića.

Na Badnju večer božićno drvce postaje simbol svjetla, nade i Kristova dolaska, a tradicija njegova kićenja jedna je od najtoplijih obiteljskih uspomena u mnogim domovima.