Fotografije i snimci iz gradova širom svijeta, ali i regionalnih, pokazuju da ponegdje većina ljudi nosi maske, dok se na drugim mjestima nose nešto rjeđe.
Od početka pandemije korona virusa neka su mjesta potpuno prigrlila maske i bilo tko tko nema masku smatra se potencijalnom prijetnjom. Međutim, u mnogim dijelovima svijeta i dalje je potpuno prihvatljivo hodati bez maske.
Odgovor na pitanje zašto neke zemlje smatraju maske obaveznim, dok ih druge izbjegavaju nije samo u smjernicama vlada i medicinskim savjetima, već i zbog kulture i povijesti. Hoće li novi korona virus promijeniti ovakvu sliku?
Od početka širenja korona virusa stav Svjetske zdravstvene organizacije bio je jasan. Dvije grupe osoba trebaju nositi maske – oni koji su bolesni i pokazuju simptome i oni koji se brinu za osobe koje su zaražene ili se sumnja da su zaražene.
„Nošenje medicinske maske jedno je od preventivnih mjera koje mogu smanjiti širenje određenih respiratornih bolesti, uključujući Covid-19. Međutim, upotreba samo maski nedovoljna je da osigura adekvatan nivo zaštite, te bi i druge mjere također trebale biti usvojene. Ako se koriste maske, one moraju biti kombinirane s higijenom ruku i drugim mjerama kako bi se spriječio prijenos s čovjeka na čovjeka. Nepotrebno nošenje maski može rezultirati nepotrebnim troškovima i stvoriti lažan osjećaj sigurnosti zbog koje bi druge važne mjere mogle biti zapostavljene, u prvom redu higijena ruku. Neispravno korištenje maski također bi moglo smanjiti učinkovitost u smanjenju rizika od prijenosa infekcije“, navedeno je u zvaničnom dokumentu Svjetske zdravstvene organizacije o uputama za nošenje maski u zajednicama, domovima i medicinskim ustanovama.
Zaštitne maske nisu potrebne ljudima koji nisu bolesni i nema, međutim i dalje se nose u nekim zemljama kao dio kulturnih navika. Ako se maske koriste, važno je voditi računa kako se stavljaju, odlažu, i o higijeni ruku nakon skidanja maske.
Osobe s respiratornim simptomima trebaju nositi masku ako imaju groznicu, kašalj i otežano disanje, ali tako da slijede sve upute i savjete u vezi s pravilnim korištenjem maski.
Maske kao dio svakodnevne kulture?
U nekim dijelovima Azije sada svi nose masku prema zadanim postavkama – smatra se da je tako sigurnije i pažljivije. U kontinentalnoj Kini, Hong Kongu, Japanu, Tajlandu i Tajvanu, raširena je pretpostavka da bi svako mogao biti nosilac virusa, čak i zdravi ljudi. Dakle, u duhu solidarnosti trebate zaštititi druge od sebe.
Neke od ovih vlada traže od svih da nose masku, a u nekim dijelovima Kine mogli biste čak biti uhapšeni i kažnjeni zbog toga što ih niste nosili.
U Indoneziji i na Filipinima, gdje postoje sumnje da postoji mnogo neprijavljenih slučajeva, većina ljudi u većim gradovima počela je nositi maske kako bi se zaštitila od drugih.
Za mnoge od ovih zemalja nošenje maski bila je kulturološka norma i prije pojave korona virusa. Čak su postale i dio modnog izričaja – u jednom su trenutku Hello Kitty maske za lice bile pravi hit na uličnim tržnicama Hong Konga.
U Istočnoj Aziji mnogi su navikli nositi maske kad su bolesni ili kad je sezona peludne groznice jer se smatra nepristojnim otvoreno kihati ili kašljati. Izbijanje virusa SARS iz 2003. godine, koje je zahvatilo nekoliko zemalja regije, također je pokazalo važnost nošenja maski. Ključna razlika između ovih društava i zapadnih je ta što su i oni ranije imali zaraze – a sjećanja su još svježa i bolna, piše BBC.
Američki Time piše da bi ova sjećanja mogla objasniti zastupljenost maski, posebno u Hong Kongu. Nijedno mjesto na svijetu nije pogođeno kao ovo, gdje je oko 300 ljudi umrlo od virusa SARS prije 17 godina.
“Najviše je šok od SARS-a oblikovao lokalno mišljenje“, kazala je Ria Sinha, istražiteljica na Univerzitetu u Hong Kongu, za Time.
„Iako mlađe generacije ne pamte SARS, njihovi roditelji i djedovi i bake iskusili su taj strah i nesigurnost nove zarazne bolesti, i taj gubitak normalne svakodnevice“, objasnila je.
Međutim, u Jugoistočnoj Aziji, posebno u gusto naseljenim gradovima, mnogi nose maske na ulicama samo zbog zagađenja.
S druge strane, nakon pandemije korona virusa, vlada u Singapuru pozvala je javnost da ne nosi maske kako bi osigurale adekvatne zalihe zdravstvenim radnicima te većina ljudi hoda okolo bez njih. Postoji veliko povjerenje javnosti u vladu, pa će ljudi vjerojatno poslušati takve savjete.
Društveni pritisak ili podsjetnik na dodatni oprez?
Za mnoge na Zapadu, piše Time, maska može privući neželjenu pažnju ili čak učiniti da ljudi budu stigmatizirani.
Neki pak tvrde da bi sveprisutna maska, kao vrlo vizualni podsjetnik na opasnosti od virusa, zapravo mogla djelovati kao “pomaganje u ponašanju” vama i drugima za sveukupnu bolju osobnu higijenu, piše BBC.
“Staviti masku svaki dan prije nego što izađete je poput rituala, poput stavljanja uniforme, a u ritualnom ponašanju smatrate da morate živjeti prema onome što uniforma predstavlja, a to je više higijensko ponašanje poput dodirivanja lica ili izbjegavanje prenapučenih mjesta i socijalnog distanciranja”, rekao je Donald Low, profesor ekonomije ponašanja na Sveučilištu za znanost i tehnologiju u Hong Kongu.
Osim ovoga, tu je i bojazan da će ljudi možda više puta koristiti maske – što je nehigijenski – koristiti maske koje se prodaju na crnom tržištu, ili nositi ručno rađene maske, koje bi mogle biti lošije kvalitete ili čak beskorisne.
Kolumnistica New York Timesa Zeynep Tufekdži, profesorica na Univerzitetu Sjeverne Karoline, piše da je čim su se pojavila vijesti o misterioznoj plućnoj bolesti u Kini, napravila malu zalihu maski.
„Naravno da maske djeluju – možda ne savršeno i nisu sve u istoj mjeri, ali pružaju određenu zaštitu. Njihova se upotreba uvijek savjetuje kao dio standardnog odgovora kad se nalazimo u blizini zaraženih ljudi, posebno za osobe koje mogu biti ranjive. Dužnosnici Svjetske zdravstvene organizacije nose maske tijekom obraćanja javnosti. To je bio razlog što sam ih početkom januara kupila nekoliko. Proučavala sam i učila o sociologiji pandemije i znala sam iz iskustva SARS-a 2003. da su zdravstveni službenici u mnogim azijskim zemljama visokog rizika savjetovali nošenje maski“, napisala je ona.
Mnoge zemlje drže se savjeta Svjetske zdravstvene organizacije koja je jasna kad je riječ o tome tko treba nositi maske. To je slučaj i u zemljama Jugoistočne Europe, gdje je od izbijanja pandemije, sve češći slučaj da ljudi ipak nose maske. Na mnogim tržištima zavladala je nestašica zaštitnih maski, pa su se angažirali brojni članovi zajednica kako bi se osigurano dovoljan broj.
Iako su zemlje Balkana među najzagađenijim u Europi, samo mali broj ljudi odlučuje se nositi zaštitne maske tijekom mjeseci kad je zrak najlošije kvalitete. Ipak, pandemiju su mnogi shvatili ozbiljnije.
Istraživanje pokazuje da ljudi tijekom katastrofe mogu pokazati nevjerojatno altruistično ponašanje, ali intervencije vlasti mogu izazvati katastrofu ako potaknu nepovjerenje ili tretiraju javnost kao protivnika, a ne kao ljude koji će istupiti ako se prema njima postupa s poštovanjem, piše kolumnistica Tufekdži za New York Times. „S obzirom na to da čak i domaće maske mogu djelovati bolje nego nikakve, nošenje može biti nešto što će ljude usmjeriti na to da ostanu kod kuće više, kao što bismo svi trebali.“
Maske za lice možda su produkt novije historije, iskustava sa zarazama i kulturološke norme, ali kako pandemija raste, možda će se i ponašanja ljudi nanovo mijenjati.
Bez sumnje, svijet će se suočiti s mnogim izazovima, zaključuje kolumnistica.
Facebook stranica “Zašto?”
