Šah je još uvijek popularna igra širom svijeta, ali se s posebnom ozbiljnošću tretira u istočnoj Europi. Primjerice, Bugarski nacionalni olimpijski odbor lobirao je da se šah prizna kao olimpijski sport. U rujnu 2011. Armenija je šah uvrstila kao obvezni školski predmet za svu djecu stariju od šest godina.
Jedna nedavna psihološka studija otkrila je da je šah povezan s većim “kognitivnim sposobnostima, sposobnošću suočavanja i rješavanja problema, pa čak i socioafektivnim razvojem djece”. Naravno, budući da se radilo o promatračkoj studiji, poveznica bi mogla biti posljedica nekog trećeg faktora ili mogućnosti da su pametna, zrela djeca uopće sklonija igranju šaha.
Šah je metafora za život
U gornjem videu učitelj matematike/šaha kaže: “Šah trenira logično razmišljanje. Uči se odlučivati, trenira pamćenje, jača snagu volje, motivira djecu na pobjedu i uči ih kako se nositi s porazom. To je jedini školski predmet koji sve to može”, prenosi Index.
To je vrlo zanimljiv uvid, piše portal Big Think. Ne samo da šah pomaže u treniranju mozga već i djecu uči osnovnim životnim vještinama. U našoj kulturi dijelimo trofeje pobjednicima i gubitnicima – ili uopće zanemarujemo vođenje rezultata – zbog neke pogrešne, politički korektne ideje da nikada ne bismo smjeli povrijediti ničije osjećaje. Ali u Armeniji škole uče djecu stvarnosti – ponekad izgubite. To je važna lekcija i treba je naučiti u mladosti.
Ono što šah čini toliko fascinantnim je to što se dvije igre nikad neće odigrati isto.
