Tragedija koja je potresla Hrvatsku ponovno nas suočava s pitanjima o tome kakvi smo ljudi postali i što se događa u našem društvu. Pronađena tijela dviju beba zakopanih u dvorištu obiteljske kuće u Ljublju Kalničkom, općina Ljubešćica (u blizini Varaždina), šokirala su javnost. Treće dijete je zbrinuto i na sigurnom…
Kako je došlo do ovoga? Policijski službenici, u suradnji s Županijskim državnim odvjetništvom, provode istragu nad nevjenčanim supružnicima, starima 38 i 34 godine. Optuženi su za grubo zanemarivanje odgoja djece, što je rezultiralo smrću dvoje novorođenčadi. Tijela beba pronađena su u dvorištu obiteljske kuće, a prema riječima susjeda, roditelji su živjeli povučeno i nisu komunicirali s lokalnom zajednicom.
Roditelji se deklariraju kao mesijanski Židovi, vjerska skupina koja spaja židovske tradicije s vjerovanjem u Isusa Krista kao spasitelja. Mnogi se pitaju što je vodilo ove ljude prema tako strašnim činovima – vjerski fanatizam, mentalna bolest ili potpuni izostanak odgovornosti? Što nas to, kao društvo, sprječava da na vrijeme prepoznamo znakove zlostavljanja i zanemarivanja, pogotovo kada su djeca u pitanju?
Sustav koji ne prepoznaje vapaje
Načelnik općine Nenad Horvatić izjavio je kako su se roditelji doselili prije pet godina i da nisu imali kontakta s okolinom. “Policija istražuje je li uzrok smrti neuhranjenost ili nešto drugo”, rekao je. Ovo otvara pitanje – koliko smo kao društvo slijepi na patnje koje se događaju iza zatvorenih vrata? Koliko puta zatvaramo oči pred neuhranjenom djecom, čudnim ponašanjem susjeda ili izoliranim obiteljima?
Treće dijete spašeno, ali što s ostalima?
Treće dijete ove obitelji, koje je neuhranjeno, sada je na sigurnom. No, što ćemo učiniti kako bi se ovakvi slučajevi spriječili u budućnosti? Hoće li ova tragedija natjerati institucije da djeluju proaktivnije, umjesto da reagiraju tek nakon što se dogodi nezamislivo?
Kakvi smo mi ljudi kada dopuštamo da se ovakve stvari događaju oko nas? Jesu li krivi samo roditelji, ili i cijeli sustav koji nije primijetio znakove upozorenja? Je li naše društvo postalo previše ravnodušno prema patnji drugih, fokusirano na vlastite brige? Ova tragedija nije samo obiteljska drama; ona je zrcalo koje pokazuje sve pukotine našeg društva – ravnodušnost, nedostatak podrške i propuste institucija.
Vrijeme je za promjene
Zakopana tijela dviju nevinih duša simbol su najveće društvene sramote – nemara prema onima koji se ne mogu sami braniti. Ovo nije samo pitanje krivnje, već poziv na odgovornost svih nas, od institucija do susjeda. Koliko još tragedija treba da se osvijestimo i počnemo djelovati?
Ljubešćica i Hrvatska ovih dana tuguju, ali pitanje je – tko će spriječiti da se slična tragedija ne ponovi sutra?
