Mi Hrvati jesmo malobrojni, ali bez kompleksa inferiornosti jer smo drevni, autohtoni, veliki po povijesnoj memoriji, po svojim institucijama, parametrima oblikovanog identiteta, veliki, naravno, i po nevoljama koje smo podnosili i podnosimo, kao i žrtvama koje smo dali za očuvanje i razvoj svoje domovine BiH u kojoj želimo imati bolju budućnost, a ne povratak u prošlost. Ne krivotvorimo povijest niti prisvajamo tuđa kulturna, duhovna i materijalna dobra.
Koliko god se živjelo u nadi u bolje dane i godine, koliko god imali vjeru u ljepšu i sretniju budućnost, povijest kao i recentna – nedavna događanja pozivaju na oprez, na budnost, a opreznost je majka mudrosti, kaže stara maksima. Još je mnogo iskušenja ispred nas. Krleža je svojedobno rekao: “Hrvati, kad imate snagu, nemate mudrosti, a kad imate mudrosti, nemate snagu.” Hrvatski narodni sabor BiH je, nasreću, kompleksna cjelina, sinteza mudrosti i snage – političke, intelektualne, duhovne, moralne.
Ne smije se gubiti iz vida da se četiri puta pred licem javnosti – europske i svjetske – ne poštuje volja hrvatskoga naroda, nego nam drugi bezobzirno, bestidno, i unatoč odluci Ustavnog suda, biraju čak i člana Predsjedništva.
Sabor HNS-a je postojano, bez kolebanja, dokazivao, na uljudan način i relevantnim činjenicama, da se krše prava hrvatskoga naroda protivno proklamiranim i usvojenim načelima o pravima čovjeka i naroda. Predsjednik Sabora je razborito, strpljivo i ustrajno pružao ruku suradnje čelnicima drugih naroda, pozivao na dijalog, na prevladavanje razdora i apelirao da se političko djelovanje usmjeri prema egzistencijalnim problemima, europskim integracijama, ključnim reformama. Sve što su zahtijevali i promicali Sabor i njegov predsjednik bilo je zakonito i na matrici europskih i univerzalnih vrijednosti.
HNS nije podržavao ni secesionističku ni unitarističku politiku. Neprekidno se zauzimao za vrijednosti na kojima počiva civilizacija i uljudba, kojoj i sami pripadamo. A to su: istina, pravda, sloboda, jednakopravnost, a protiv svake diskriminacije, hegemonije, dominacije bilo kojeg naroda te protiv majorizacije, nadglasavanja i nametanja svoje volje drugom narodu.
Sabor je govorio jezikom mira, susretljivosti, dobrosusjedstva. Promicao je veznik i – i, koji povezuje, a ne ili – ili, što isključuje pravo na različitost, a raznolikost BiH, i svijeta, njezini su bogatstvo i ljepota. Otvorenošću i javnim djelovanjem težilo se uspostavljanju dijaloga među konstitutivnim narodima, a osobito između Bošnjaka i Hrvata. Poznato je kako su završili brojni dogovori. Danas je sve razvidno, jasno. Politika diskriminacije, hegemonije, licemjerja, podvala je razotkrivena, maske skinute. Prinuda, neravnopravnost, unifikacija, jednoobraznost nisu rješenje jer razaraju odnose i BiH.
Dopustite mi izgovoriti koju riječ o HAZU u BiH. Podsjetio bih da su Hrvati, ali i drugi narodi, imali nacionalna kulturna, pjevačka, glazbena, sportska, folklorna društva još krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Ova društva, kao i hrvatske katoličke škole, nakon 1945. ukida centralizirana država. Obnavljaju se, međutim, poslije prvih demokratskih izbora 1990.
U BiH je do 1975. odnosno 1976., 1977. postojao samo jedan univerzitet osnovan u Sarajevu 1949., a rečenih godina osnivaju se u Banjoj Luci, Tuzli i Mostaru, a nakon minulog rata u Istočnom Sarajevu, Istočnom Mostaru, Zenici i Bihaću. Dakle, nekad jedan, a danas osam javnih sveučilišta koja tvore Rektorsku konferenciju BiH primjer su uspješne suradnje i kolegijalnih odnosa. Odluke se oblikuju i donose konsenzusom.
ANU BiH je osnovan 1966. Danas konstitutivni narodi imaju akademije: ANU RS – osnovan 1994., BANU – 2012. i HAZU u BiH, utemeljen 2014. Hrvati su još 1993. osnovali u Sarajevu Hrvatsko društvo za znanost i umjetnost, čiji su bili članovi i svi onodobni Hrvati, članovi ANU-a BiH i svesrdno su poticali osnivanje Hrvatske akademije jer se stekla solidna osnova znanstvenika, umjetnika, a tu je i Sveučilište u Mostaru i Podružnica Društva. U Društvu je bilo oko 180 članova – profesori sveučilišta, umjetnici, književnici, znanstvenici u institutima. Potvrđujem vjerodostojnost jer sam obnašao dužnost tajnika Društva četiri godine i nakon toga predsjednika četiri godine. Pravo je naroda osnivati svoje ustanove, pa i onu najvišu – akademiju. To svjedoči o kulturnoj, znanstvenoj, civilizacijskoj zrelosti svakog konstitutivnog naroda, ali i BiH. HAZU u BiH je otvoren, ima uspješnu suradnju s drugim nacionalnim akademijama. Na našim znanstvenim skupovima sudjeluju akademici iz svih akademija u BiH i, naravno, iz HAZU-a Zagreb. Članovi Hrvatskog društva za znanost i umjetnost su i Bošnjaci, Srbi i Židovi. Ovo je prilika zahvaliti Parlamentu FBiH i Domu naroda jer su prepoznali važnost akademija za razvoj znanosti i umjetnosti, ali i kao ustanova koje uspostavljaju mostove suradnje među ljudima i narodima. Akademici HAZU-a u BiH pozivaju da se bez predrasuda i starih ideologija okrenemo jedni drugima s poštovanjem i povjerenjem, da istražujemo materijalnu i duhovnu baštinu i znanstvenom obradom suvremenih problema pomažemo u prevladavanju duboke krize u koju je dospjela BiH. Zauzimamo se za BiH koja će biti poželjna domovina svim konstitutivnim narodima i nacionalnim manjinama. Demokratske slobode, ljudska i kolektivna prava ne treba sužavati nego uvećavati, razvijati. Na kraju, snaga HNS-a je u slozi, u razlikama, višeglasju, u sposobnosti stranaka da zajednički djeluju, osmišljavaju i usklađuju općenacionalne interese.
Neka sloga bude i nadalje načelo ponašanja i lajtmotiv djelovanja HNS-a, jer gdje je concordia, tamo je i victorija.
Autor: Akademik Mladen Bevanda, Večernji list
