Specijalci Federalne uprave policije upali su prije desetak dana u privatne objekte, a potom i u prostorije Vitezita, tvrtke koja je nastala u vremenu bivše Jugoslavije kao dio tzv. namjenske, odnosno vojne industrije. Policajci su upali u tvrtku u okviru akcije pod kodnim nazivom Barut. Zaplijenjeni su dokumenti, pretresene prostorije, a u medijima se istoga trenutka zavrtjela priča o ‘sumnjama’ u kriminal i korupciju tijekom stečajnoga postupka i kupovine hrvatske tvrtke WDG Promet u vlasništvu obitelji Zubak.
I sve to nakon što je hrvatski investitor uredno uplatio više od šest milijuna eura za imovinu tvornice, preuzeo obveze, najavio ulaganje dodatnih 150 milijuna eura i pokretanje proizvodnje. Dakle, ne špekulant ni posrednik, nego ulagač s kapitalom, planom i odgovornošću. Umjesto oživljavanja industrije – poruka da hrvatski kapital, kad prijeđe određenu granicu, postaje politički problem. Riječ je o jedinoj tvornici namjenske industrije, zahvaljujući kojoj su se Hrvati obranili tijekom rata, koja je, nakon desetljeća propadanja i stečaja, bila i trebala ostati u hrvatskim rukama. I upravo zato, čini se, postaje problem. Stečaj po zakonu, ali ne i po političkoj mjeri.
Vitezit nije obična tvornica Vitezit je simbol, gospodarski, povijesno i identitetski. Nekada je zapošljavao tisuće radnika i bio među najvažnijim pogonima vojne i civilne proizvodnje eksploziva u bivšoj Jugoslaviji.
Rat ga je ranio, tranzicija dokrajčila, a politička nebriga poslala u stečaj. Stečajni postupak trajao je godinama, pod budnim okom suda i institucija Federacije BiH. Procjena imovine, natječaji, ugovori – sve je provedeno po zakonu. Kupac je došao iz Hrvatske, uplatio novac, potpisao sve obveze i najavio ulaganja koja bi ponovno zaposlila stotine radnika. I upravo kad se činilo da će se Vitezitu osmjehnuti sreća – stigla je policijska akcija.
Dvostruka mjerila – jedna matrica. Pitanje je jednostavno: gdje su bile institucije kada su se druge tvornice namjenske industrije u Federaciji privatizirale ili propadale u tišini? Gdje su bile kamere kada su milijuni iz sarajevskih, tuzlanskih ili zeničkih pogona nestajali u mutnim restrukturiranjima? Nema upada, nema spektakla, nema sumnji. Ali kada Hrvat uloži u stratešku industriju – odjednom su svi ‘oprezni’. Gdje je kapital ‘njihov’, sve je u redu. Gdje kapital dolazi iz Hrvatske, odmah istrage, izvidi i optužbe. To nije slučajnost. To je obrazac – tihi, ali sustavni pritisak na Hrvate. Jer tko nema ekonomsku snagu, tko nema svoje tvornice, zemlju, banke i tvrtke – taj nema ni političku težinu. Vitezit je mogao postati dokaz da Hrvati mogu i znaju voditi ozbiljan gospodarski projekt. Upravo zato – postao je meta. Stečaj je proveden po zakonu, institucije su sve potpisale, sud je presudio. I kad je sve bilo gotovo, kad je država kroz stečaj naplatila dio svojih potraživanja, netko se ‘sjetio’ da treba još nešto ispitati. Kao da se traži razlog, bilo kakav, da se sve blokira. Ne smije se dogoditi da bude naše, rečenica, neizgovorena, ali prepoznatljiva, odzvanja ovim prostorima već tri desetljeća. Nitko ne bježi od zakonitosti, ali selektivna pravda nije pravda. Ako se istražuje samo tamo gdje su Hrvati vlasnici ili ulagači, onda to više nije borba protiv kriminala, nego jasna poruka gdje smo, a nitko nije naivan.
Vlada Federacije BiH godinama je ‘aktivno pratila i sudjelovala’ u procesu, davala suglasnosti, smjernice, izdvajala sredstva. Sve to zvuči ozbiljno dok se ne pogleda rezultat. Rezultat je stečaj koji traje šest godina, bez epiloga, s nebrojenim zastojima i nejasnoćama. Cijeli je kompleks pretvorenu u bezvrijednu ledinu na kojoj se nalaze ruševne zgrade, opljačkani pogoni bez strojeva i bezvrijedna skladišta. Ako je bilo nezakonitosti, one su se trebale otkriti davno prije, a ne sada, kad je tvornica napokon prodana i kad su investicije pred vratima.
Ovako sve izgleda kao režirana blokada – institucionalno usporavanje pod krinkom ‘pravne države’. Zašto te iste institucije ne pokazuju ni pola toga žara kad propadaju tvrtke koje nisu u hrvatskome vlasništvu? Hrvatski kapital u BiH očito ima svoje granice i kad ih prijeđe, počinje kampanja ‘sumnji’. To nije samo gospodarski problem, nego politička poruka: Budite manji od svojih ambicija. Slučaj Vitezita još jednom je ogolio svu nemoć i nedosljednost državnoga aparata koji se ni prema vlastitoj imovini, ni prema radnicima, ni prema investitorima, nije ponio domaćinski.
WDG Prometu prije skoro tri godine prodan je Vitezit i otada traje borba da se upišu kao vlasnici. U međuvremenu se pojavilo na desetine prigovora, od federalnih vlasti do Pravobraniteljstva BiH koje je čak izgubilo sudski postupak. Nakon što je obznanjena informacija kako su u krugu tvrtke PS Vitezit d.o.o. Vitez – U STEČAJU vršeni pretresi te kako su privedeni Behrija Huseinbegović, stečajna upraviteljica tvrtke, te jedan od dvojice sinova Zvonka Zubaka, jednoga od najpoznatijih hrvatskih trgovaca naoružanjem, Tomislav Zubak te Josip Rajić i Nikola Ćato iz tvrtke WDG, koja je na međunarodnom natječaju odabrana kao kupac
imovine Vitezita – stigla je i reakcija iz WDG Promet d.o.o. Zagreb.
Oni ističu da je stečajni postupak nad imovinom društva PS Vitezit d.o.o. – U STEČAJU otvoren prije više od četiri godine, a sve uz suglasnost Vlade Federacije BiH, nakon objavljivanja šest javnih poziva koji su iz raznih razloga proglašeni neuspjelima. Odbor je vjerovnika 28. listopada 2022., na inicijativu predstavnika Vlade Federacije BiH, donio odluku o objavi međunarodnoga poziva za prodaju imovine. Na javnom nadmetanju pojavio se samo jedan ponuđač – WDG Promet d.o.o. Zagreb – s ponudom od 5,5 milijuna eura, što je u cijelosti i uplaćeno 21. prosinca 2022. godine.
Nakon niza dopisa i odugovlačenja stečajni je sudac 20. srpnja 2023. donio rješenje o dosudi nekretnina kupcu, koje je potvrdio Županijski sud u Novom Travniku, a potom i Vrhovni sud Federacije BiH. Iako su svi sudski postupci okončani, stečajna upraviteljica nije dobila suglasnost Vlade FBiH ni Federalnoga ministarstva energetike, rudarstva i industrije za uvođenje u posjed unatoč višekratnim zahtjevima. Dobiven je pozitivan odgovor samo od Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH, naveli su iz WDG.
Iz ove hrvatske tvrtke kažu da su se, nezadovoljni odugovlačenjem, obraćali sudu i stečajnoj upraviteljici te je 22. kolovoza 2024. uveden u posjed dijela imovine koja ne služi za proizvodnju naoružanja i vojne opreme, u nazočnosti predstavnika državnih tijela.
Međutim, sudac je 27. kolovoza iznenada poništio odluke Odbora vjerovnika, što je Županijski sud Središnje Bosne u prosincu 2024. poništio i potvrdio zakonitost uvođenja u posjed. “WDG se tijekom cijeloga procesa ponašao odgovorno prema svim dionicima, tijelima vlasti i imovini. Na vlastiti trošak preuzeo je zaštitarsku službu kako bi spriječio devastaciju imovine. Na žalost, nakon godina zakonitoga postupanja i višestrukih sudskih potvrda, danas svjedočimo policijskoj akciji koja se teško može razumjeti drukčije nego kao politički pritisak i pokušaj zastrašivanja investitora”, priopćili su iz ove tvrtke.
Iako se stvari čine komplicirane – stečaj, prodaja, uvođenje u posjed, obustava … sve je u stvari vrlo jednostavno ako se ima na umu stanje u ukupnoj vojnoj industriji Bosne i Hercegovine. U dijelu zemlje koja se zove Federacija BiH, a nekada se zvala hrvatsko-muslimanska Federacija, sva je vojna industrija pod stopostotnim nadzorom bošnjačke strane. To se sada može smatrati povoljno jer je svijet ‘poludio’ za oružjem i naoružanjem zbog niza ratova te dramatičnoga povećanja izdvajanja za obranu. No u slučaju BiH to je očito stvar strategije – nacionalne, bošnjačke koja osporava bilo kakvu mogućnost da se Hrvati domognu makar dijela vojne industrije.
Vitezit je prije rata bio jedan od ključnih proizvođača vojnoga i civilnoga eksploziva u bivšoj Jugoslaviji. Tvornica je osnovana 1974. godine i specijalizirala se za proizvodnju širokoga spektra eksplozivnih materijala, uključujući dinamit, granate, mine, projektili i municiju za vojnu upotrebu. Osim toga, Vitezit je proizvodio i civilne eksplozive koji su se koristili u rudarskoj industriji i za građevinske radove. Tvornica je imala i proizvodnju specijaliziranih dijelova za oružje i industrijske alate, a u svom zenitu bila je jedan od najvažnijih gospodarskih subjekata u bivšoj Jugoslaviji, s velikim izvozom svojih proizvoda. Zapošljavala je tisuće radnika i bila prepoznata po visoko razvijenoj tehnologiji i modernim proizvodnim procesima. Vitezit je igrao ključnu ulogu u opskrbi oružanih snaga, ali i industrije, što ga je činilo strateški važnim. U ratu je Hrvatska enklava Lašve, koju je branilo 15.000 branitelja HVO-a, preživjela zbog Vitezita, unatoč tomu što ju je napadalo nekoliko desetaka tisuća muslimanskih boraca, uključivo i mudžahedine. Valja reći da Srbi nadziru u cijelosti vojnu industriju u svome entitetu, a Hrvati nigdje.
Motiv za upad u Vitezit jasan je. Hrvati moraju ostati kratkih rukava. No nije baš posve jasno što se želi s ovom kompanijom. Po jednoj teoriji navodno su za kupovinu zainteresirani Turci, što baca posve novo svjetlo u aferi, dok s druge strane sama Federacija BiH planira gradnju dviju novih tvornica, jedne za barut na području Tuzle, a druge na području Cazina. U obama slučajevima riječ je o tvornicama na bošnjačko-muslimanskome području.
Da je to pravilo, a ne iznimka, svjedoči i podatak kako je osam tvornica vojne industrije pod stopostotnim upravljanjem Bošnjaka. To su Unis Ginex d. d. Goražde, čija je direktorica Dženana Turković, a predsjednik Nadzornoga odbora Ahmet Sejdić; Igman d. d. Konjic, gdje je direktor Adnan Prevljak, a predsjednik Nadzornoga odbora Bernadin Alagić; Binas d. d. Bugojno, s direktorom Abazom Manđukom, dok je predsjednik Nadzornoga odbora Amer Brčić; Unis Group d. o. o. Ilidža, gdje je direktorica Amera Mahmutović, a Benjamina Osmančević i Lejla Abazović vode poslovanje; Zrak d. d. Sarajevo, gdje je direktor Nedžad Koldžo, a predsjednik Nadzornoga odbora Taib Delalić; Tehnički remontni zavod Hadžići d. d. Hadžići s direktorom Enesom Kazićem i predsjednikom Nadzornoga odbora Adnanom Frljkom; BNT – Tvornica mašina i hidraulike d. d. Novi Travnik, čiji je direktor Besim Belegić, a predsjednica Nadzornoga odbora Džana Smailbegović. Na kraju, tu je i Pretis d. d. Vogošća, čiji je trenutačni v. d. direktora Ajdin Kupus. Na stranu njegovo prezime, ovi podatci svjedoče da su Hrvati za kupus, a bošnjačka politika očito ima i planove
za drukčiji rasplet u zemlji – onaj ratni, piše Hrvatski tjednik u kolumni koju smo prenijeli u cijelosti bez uredničkih intervencija.
- Oznake:
- vitezit
