Povodom predstavljanja knjige Semiotičko čitanje Žene s krajolikom, koje će se održati u ponedjeljak, 10. kolovoza u Kino Theatreu Busovača, razgovarali smo s autoricom Irenom Lukin. U intervjuu govori o višegodišnjem istraživanju filma Ivice Matića, skrivenim značenjima koja otkriva semiotička analiza, posebnosti Matićeva filmskog izraza te o tome zašto smatra da je riječ o jednom od najosebujnijih bosanskohercegovačkih umjetnika čije djelo zaslužuje novo čitanje.
“Nadam se da će ova knjiga otvoriti prostor za nove poglede na njegove filmove i omogućiti da jedan od najosebujnijih bosanskohercegovačkih intelektualaca i umjetnika dobije mjesto koje svojim stvaralaštvom zaslužuje“, ističe Lukin.
1. Što nam Matić otkriva filmom Žena s krajolikom, a što je semiotika pokazala tek nakon višegodišnjeg čekanja od nastanka filma?
Semiotička analiza prodire u simboličke kodove filma Žena s krajolikom te otkriva značenjske slojeve koji ostaju izvan dosega tradicionalnih pristupa filmskoj analizi. Za razliku od standardne interpretacije, usmjerene ponajprije na sadržaj i naraciju, semiotički pristup uvodi analizu struktura, narativnih osovina, transformacija, prostora, gestike, kinezike, mimike, proksemike, glazbe, slikovnih elemenata i filmskoga kadra kao međusobno povezanih sustava znakova.
Budući da filmovi Ivice Matića još uvijek nisu široj javnosti dostupni, a njegov je dugometražni film Žena s krajolikom istraživačima teško dostupan, otvorio se prostor za izvornu znanstvenu analizu. Ovim se filmom dosad nitko nije bavio iz cjelovite semiotičke perspektive, zbog čega je istraživanje omogućilo otkrivanje novih značenjskih razina i interpretativnih mogućnosti. Rezultati takve analize sustavno su predstavljeni u knjizi.
2. Koja je specifičnost Matićeva filmskog izraza?
Specifičnost Matićeva izraza prije svega vidim u kritičkom humoru koji predstavlja njegov prepoznatljiv autorski postupak. Njegov izraz obilježavaju oštrina uma, iznimna senzibilnost i sposobnost da kroz humor otvara prostor za duboku društvenu kritiku. Upravo je spoj kritičke oštrine i humorističnoga pristupa ono što njegovu filmografiju čini posebnom jer se te dvije sastavnice rijetko pojavljuju zajedno.
Matić je imao rijedak spoj intelektualne pronicljivosti, osjetljivosti i sposobnosti kritičkoga promišljanja društva. Takav spoj osobina ne susreće se često, zbog čega njegov autorski izraz djeluje iznimno originalno i prepoznatljivo.
3. Kako Matić putem mehanizama psihološkoga ponašanja prikazuje farsu ljudskoga postojanja?
Matić kroz likove Luce i Filipa pokazuje da se njihov odnos temelji na uzajamnoj koristi, toksičnosti i manipulaciji. Nasuprot njima, likovi Šumara i Bolničarke predstavljaju intelektualnu oštrinu, moralnu svijest i autentičnost. Matić pritom sugerira da su takve vrijednosti često u manjini i na društvenoj margini te da upravo zbog svoje otvorenosti i etičnosti mogu postati metom manipulativnih pojedinaca, poput Filipa i Luce, ako ne znaju zaštititi sebe.
Šumar je prikazan kao kreativan i intelektualan pojedinac, dok je Filip racionalan, proračunat i manipulativan. Bolničarka predstavlja suvremeni, intelektualno samosvjestan model žene, dok Luca vlastitu samostalnost i neovisnost nastoji ostvariti trgovanjem vlastitim tijelom i različitim oblicima manipulacije.
Upravo je u tome jedna od ključnih dramaturških peripetija filma. Matić svoje likove postavlja u međusobno ovisan odnos jer jedni bez drugih ne mogu postojati. Time pokazuje da će se sukob između manipulacije i autentičnoga intelekta neprestano obnavljati. Istodobno, Filip i Luca, premda ujedinjeni zajedničkim interesom, na kraju se okreću jedno protiv drugoga, čime Matić pokazuje da manipulativni odnosi ne mogu opstati bez međusobnoga razaranja.
4. Što mislite, kakav bi bio Matićev pogled na današnje društvo?
Vjerujem da bi Matić danas imao pune ruke posla. Zanimljivo je da je već u svoje vrijeme prepoznavao simbole i obrasce ljudskoga ponašanja te ih razotkrivao u svojim filmovima. Važno je istaknuti da je društvo u međuvremenu intelektualno napredovalo, ali su istodobno napredovali i oblici manipulacije. Stoga se ta dva društvena procesa i danas međusobno sučeljavaju, premda u znatno razvijenijem i složenijem obliku.
Vjerujem da bi Matić zadržao svoju marginalnu autorsku poziciju, ali bi imao mnogo više društvenih pojava koje bi mogao prikazati nego što ih je imao u svoje vrijeme. Polazeći od suvremenih fenomena poput društvenih mreža i kulture samoprezentacije na Instagramu, konzumerizma, seksualnoga dodvoravanja, intelektualne marginalizacije, financijske ovisnosti te marginalizacije društveno unesrećenih i ranjivih skupina, zasigurno bi pronašao obilje motiva za svoju filmsku kritiku društva.
5. Matić je sam izjavio da je podijelio publiku i da uživa u tome što izaziva podjele među gledateljima. Kako vi to tumačite i što mislite da je time želio poručiti?
Matić je znao da prikazuje ono što je bilo zabranjeno, marginalizirano i teško prihvatljivo široj publici. Iako je bio izrazito senzibilne prirode, nije se ustručavao filmskim jezikom prikazati sve one tamne strane društva koje je tadašnje patrijarhalno društvo nastojalo prikriti.
Polazeći od njegove želje da potakne kritičko promišljanje i podijeljene reakcije publike, možemo razumjeti da je Matić unaprijed bio svjestan kako će određeni dio publike pri prvom prikazivanju filma doživjeti katarzu ili osjećaj razotkrivanja. Sve ono što je taj dio publike već prepoznavao kao društvenu anomaliju tada je prvi put dobilo jasno filmsko oblikovanje i javnu vidljivost.
S druge strane, dio publike koji ne živi autentično, nego potiskuje ili skriva određene dijelove vlastitoga identiteta i ponašanja, prirodno će na takav prikaz reagirati drugačije. Kod njih se mogu pojaviti otpor, nelagoda, pa čak i obrambene reakcije jer film suočava gledatelja s onim aspektima društva i pojedinca koje je možda nastojao zanemariti.
6. Kome na kraju upućujete svoju zahvalnost?
Najveću zahvalnost za potporu ovome projektu dugujem svojoj užoj i široj obitelji. Posebno zahvaljujem ocu na realističnim savjetima i mentalnoj snazi, a majci i ujaku na dugotrajnim razgovorima te prenošenju njihova sustava vrijednosti i promišljanja.
Neizmjernu zahvalnost upućujem predsjedatelju Općinskoga vijeća Marku Šantiću, ministrici Mirjani Plavčić, ministru Bojanu Domiću i načelniku Asimu Mekiću. Posebno zahvaljujem Marku Šantiću jer je u vremenu kada se sloboda često pogrešno tumači prepoznao njezinu stvarnu vrijednost i omogućio autentičan prostor mišljenja, djelovanja i pisanja bez nepotrebnih ograničenja. Njegova otvorenost prema drugačijim idejama i povjerenje u ovaj projekt omogućili su da i drugi prepoznaju njegovu vrijednost i pruže mu svoju podršku.
Moja je želja bila da rukopis za objavljivanje povjerim nekome iz Busovače, zbog čega smo se obratili podružnici HKD-a Napredak i predsjednici Ljiljani Marković. Ona je pokazala otvorenost prema objavljivanju rukopisa i organizaciji promocije, na čemu joj ovim putem iskreno zahvaljujem.
