U vremenu kada se kulturu i sport često doživljava kao privilegij velikih središta i uskih elitističkih krugova Federalno ministarstvo kulture i sporta u 2025. godini napravilo je vidljiv iskorak prema drugačijem, inkluzivnijem modelu djelovanja.
Pod vodstvom ministrice Sanje Vlaisavljević Ministarstvo je pokazalo kako sustavna podrška kulturi i sportu ne znači pogodovanje povlaštenima, nego stvaranje jednakih prilika za sve – od velikih institucija do malih lokalnih udruga, od afirmiranih umjetnika do mladih talenata koji tek traže svoje mjesto. Kroz transparentne natječaje, ravnomjerniju teritorijalnu raspodjelu sredstava i snažniji fokus na marginalizirane skupine, Ministarstvo je uspjelo potvrditi kako kultura i sport pripadaju cijeloj Federaciji BiH, a ne samo odabranima. Upravo je ta promjena paradigme – od centraliziranog i zatvorenog sustava prema otvorenoj i pravednoj kulturnoj i sportskoj politici – obilježila rad Ministarstva u protekloj godini i postavila temelje za dugoročan razvoj ovih područja u svim sredinama.
Jeste li zadovoljni rezultatima 2025. i jesu li oni prepoznati u našoj kulturi/sportu?
– Da, 2025. godina zaklopila je svoje stranice, a s njom i mnogo aktivnosti koje je Ministarstvo realiziralo. Uvijek može više i bolje, no za dosezanje tog ideala nije dovoljna volja samo jedne strane. Mnogo je čimbenika uključeno u taj proces. Ali, kada zbrojim koliko je novih aktivnosti Ministarstvo samostalno realiziralo, koliko je inoviralo natječaje za krajnje korisnike i koliko je prijavitelja dobilo mogućnost doprinijeti promoviranju kulture, sporta i mladih u svojim sredinama, koliko je nagrada sportašima dodijeljeno (posebice imajući u vidu dodjelu nagrada i sportašima neolimpijskih sportova koji do danas nisu dobivali nagrade jer moji prethodnici nisu koristili članak 9. Uredbe o nagrađivanju sportaša, čime je neolimpijskim sportašima i specijalnoj olimpijadi tijekom godina nanesena velika nepravda), onda bi popis uspjeha uistinu mogao biti dugačak. Spomenula bih da smo usvojili i prvu strategiju za mlade, dokument koji već odavno ima Republika Srpska. S ta dva dokumenta omogućava se Bosni i Hercegovini povlačenje nemalih sredstava iz EU fondova, što je također jedan od uvjeta za ulazak BiH u EU. Dakle, riječ je o prvom takvom dokumentu u recentnoj povijesti BiH. Usvojili smo i uredbu o osnivanju Savjeta za mlade, također prvi dokument te vrste. Promovirali smo Dane europskog nasljeđa predstavljajući naše gradove u svom kulturnom identitetu na Šetnici kulture ispred Ministarstva, čime je napravljen dvostruki iskorak – Ministarstvo je, poput sličnih ministarstava diljem Europe, samostalno realiziralo aktivnosti i time izašlo iz pukog birokratskog okvira, a istodobno smo nastojali doprinijeti međusobnom upoznavanju različitih kulturnih sredina. Neki gradovi su prvi put predstavili svoje kulturno blago u glavnom gradu, primjerice Široki Brijeg, Posušje, Ljubuški, Čitluk, Novi Travnik, Kreševo… Govoreći o rekonstrukciji kulturno-povijesnog nasljeđa, načinjeni su znatni iskoraci jer su naši zaštićeni sakralni i kulturni objekti dobili punu potporu da se narušene elemente rekonstruira ili konzervira. Prvi smo put natjecanje u izboru najboljih radova u kategoriji “Mladi i nasljeđe” približili europskim standardima i omogućili natjecateljima online prijavu, kao i online glasovanje, što je ovu, prije toga zanemarenu, aktivnost pretvorilo u polje natjecanja u kojemu je sudjelovalo više od 39.000 žitelja FBiH, što je, zapravo, jedan mali grad. Nekada ugledni znanstveni zbornik “Naše starine”, koji je posljednjih desetak godina posve zamro, doživio je svoje treće izdanje od 2023. do danas i tako bio vraćen u kategoriju referentnih zbornika, čime je zajednica arhitekata, arheologa, povjesničara umjetnosti i drugih dobila još jedan iznimno važan prostor za promoviranje svojih ideja i postignuća. U 2025. godini uveli smo podcast emisije kojima smo javnosti željeli predstaviti uspjehe mladih kao snažnu motivaciju svim njihovim vršnjacima koji ne mogu, ne smiju ili nemaju mogućnost iskoračiti naprijed. Riječ je o prvoj podcast emisiji jednog ministarstva u regiji. S članom Fondacije za glazbene, scenske i likovne umjetnosti Emirom Nuhanovićem pokrenuli smo aktivnosti doniranja instrumenata mladim glazbenicima koji ne mogu nabaviti instrument, zbog čega nerijetko odustaju od glazbe. Tako smo tijekom Božićnog koncerta, koji smo organizirali, uručili jednu violinu iznimno talentiranoj Mariji Matijević. Organizirali smo i Večer hrvatske pjesme u BiH, što je koncert posve drugačiji od drugih s obzirom na to da se održava u glavnom gradu BiH i okuplja hrvatske glazbenike iz cijele Federacije. Govoreći o udrugama koje promoviraju kulturu naroda u BiH, potpisali smo prvi sporazum nakon više od šezdeset godina s krovnim nacionalnim društvima u BiH i time osigurali njihovo financiranje neovisno o arbitrarnoj volji bilo kojeg ministra.
Što biste u tome kontekstu posebno izdvojili?
– Posebno je značajna potpora najvećem kulturnom pothvatu hrvatske kulture u 2025., oratoriju “Krunidba kralja Tomislava”, koji je doživio nekoliko predstavljanja, a čime počinje sustavno razdoblje oživljavanja bogate kulturne povijesti Hrvata kroz potporu Federalnog ministarstva kulture i sporta. Treba spomenuti i da je u 2025. godini prvi put od svoga utemeljenja Ministarstvo dobilo pozitivno financijsko izvješće od Ureda za reviziju. Važno je istaknuti da smo unaprijedili sve transfere za dodjelu financijskih sredstava kako bismo izravno uključili marginalizirane skupine, ne kao promatrače realizacije projekata, nego kao nositelje projektnih vrijednosti. Kapitalni transferi koji se odnose na izgradnju i rekonstrukciju objekata kulture i sporta nikada nisu bili veći (ukupno 51,000.000 KM), čime smo obuhvatili najveći broj općina i gradova u Federaciji
Koje su najvažnije filmske produkcije, kulturne manifestacije, sportski uspjesi… koje je Ministarstvo podržalo u prošloj godini?
– Ministarstvo ne daje potporu filmskoj produkciji izravno, to radi putem Fondacije za kinematografiju koja je, nažalost, od 2023. godine pod neprestanim inspekcijskim nadzorom. Prvi nadzor pokrenuli smo mi u Ministarstvu zbog uočenih brojnih nezakonitih radnji, što je konačno potvrdila i inspekcija, no nastavak nadzora pomalo je suspektan s obzirom na to da je nastavljen nakon prijava bivšeg predsjednika UO-a te fondacije, zbog čega su poništeni natječaji iz njegova mandata i izrečene drakonske kazne i krajnjim korisnicima i Fondaciji. Uočivši da kontinuirani inspekcijski nadzor više ne služi svojoj svrsi jer je novoizabrani UO Fondacije iscrpio sve mogućnosti da otkloni prethodne propuste, Ministarstvo je poduzelo niz koraka iz svoje nadležnosti kako bismo deblokirali rad Fondacije, ali, nažalost, bez uspjeha. Smatram da je UO Fondacije za kinematografiju morao i mora poduzeti kategoričnije korake kako bi deblokirao rad Fondacije, posebice imajući u vidu da je inspekcija na temelju novih prijava (koje, među ostalim, potpisuje i bivši predsjednik UO-a Fondacije) poništila natječaj za 2024. godinu bez ozbiljnih dokaza o propustima.
Međutim, želim naglasiti da je Ministarstvo osiguralo nemala sredstva za rad Fondacije, i to 2024. godine 3,500.000 KM, 2025. godine 3,500.000 KM i 2026. godine 3,500.000 KM, što ukupno iznosi 10,500.000 KM kojima raspolaže Fondacija, a tome treba dodati i preostala sredstva iz 2023. godine. Koristim prigodu za čestitati predsjedniku UO-a Fondacije Davidu Damjanoviću, koji je iznimnim naporima i entuzijazmom uspio otkloniti sve nepravilnosti koje je iza sebe ostavio prethodni predsjednik UO-a.
Što time želite reći?
– Želim dodati da su podjednako netransparentno i izvan okvira zakonskih i podzakonskih akata radile i druge fondacije jer ih zapravo nitko nije kontrolirao, pa su se počele ponašati kao otuđeni centri moći. Novoizabrani članovi fondacija – Mario Mikulić, Ante Batarilo i Adrijana Prskalo unijeli su pozitivnu energiju i otklonili prethodno postavljane antagonizme između Ministarstva i fondacija te doprinijeli pokretanju novih i inovativnih projekata u fondacijama za nakladništvo, knjižničarstvo te glazbene, likovne i scenske umjetnosti. Ministarstvo je bilo pod pritiskom nekolicine (mahom sarajevskih) nakladnika zbog propuštanja natječaja za 2024. godinu, ali, unatoč tomu, nije dalo suglasnost za netransparentan rad i netransparentnu dodjelu sredstava krajnjim korisnicima, što je, nažalost, bio modus operandi prethodnog saziva UO navedenih fondacija. I još nešto, nakladništvo nije smješteno samo u glavni grad nego i drugdje, diljem Federacije, tako da, kada govorimo o ovom ili bilo kojem transferu Ministarstva, to moramo imati u vidu. Glede sporta, dodala bih još da smo prvi put od utemeljenja Specijalne olimpijade u BiH prepoznali ulogu i značaj te kategorije, ravne olimpijskim i paraolimpijskim sportovima i njihovim krovnim kućama, zbog čega smo dobili veliko priznanje predsjednika i direktora Specijalne olimpijade za Europu i Euroaziju. Naime, David Evangelista nas navodi kao prvu zemlju u regiji koja je prepoznala značaj Olimpijade i kao prvo ministarstvo u BiH i šire koje je zaposlilo osobu s Downovim sindromom.
Kako Ministarstvo osigurava da sredstva za kulturu i umjetnost nisu koncentrirana samo u velikim institucijama, nego da ih dobiju i manji umjetnici te udruge?
– Ovo je iznimno važan aspekt strategije našega rada. Dakle, nema nikakvog ekskluzivizma, što je bilo općeprihvaćeno načelo dodjele sredstava u prethodnom nemalom razdoblju. Postoji mit o sedam institucija kulture sa sarajevskom adresom koje trebaju biti s onu stranu svih drugih institucija kulture i koje trebaju imati poseban tretman u svakom pogledu. No, takav pristup izravno krši ustavna načela. Kultura, pa tako i institucije kulture, u nadležnosti je županija. Niti Federacija niti Ministarstvo imaju bilo kakve ovlasti izravno skrbiti o institucijama koje su u sarajevskoj javnosti predstavljene kao “institucije od značaja za BiH”. Što znači biti od značaja za BiH? Koji su kriteriji? Koja je provjerljivost tih kriterija? Jesu li vrijednosti “značaja” provjerljive ili su dogmatske? Govoriti da je sedam sarajevskih institucija utemeljenih na razini BiH je, prije svega, netočno. Utemeljene su u bivšoj državi, a potom su neke od njih voljom ratnog Predsjedništva BiH upisane u registar Republike BiH kao da su u razdoblju 1994. tek utemeljene, što ni na koji način ne govori o njihovu državnom značaju. Konačno, niti postoji SRBiH niti RBiH, nego BiH, u čijem je Ustavu nedvojbeno definirano što može ostati na razini BiH, a to kultura svakako nije. Činjenica da neki od ravnatelja ovih institucija nisu mogli biti upisani u registar i pohraniti svoj potpis na razini BiH dovoljno govori u prilog tvrdnji da ne mogu postojati kulturne institucije iznad svih drugih. Ostaje nejasno čemu dezavuiranje javnosti da su ove institucije drugačijeg karaktera u odnosu na sve druge institucije kulture.
Zanemaruje li Ministarstvo institucije koje su bile republičke, a sada se nazivaju državnim? Nedavno su se čuli prigovori na vaš rad?!
– Dolaskom na mandat tražila sam od svih sedam institucija da dostave financijska izvješća za proteklih nekoliko godina, dokaze o pravdanju sredstava, projekte EU-a na koje su se prijavile i još mnogo toga. Umjesto odgovora, dobila sam objede kako “HDZ-ova ministrica urušava kulturu u Sarajevu”. Ako je tako, onda sam ponosna na destrukciju iza koje stojim i stajat ću jer se ta “destrukcija” oslanja na red, transparentnost i načela jednakosti. Naglašavam da do danas nigdje nisu objavljeni podaci o prihodima i rashodima ovih institucija. S kolegama iz drugih resornih ministarstava sam 2023. godine napravila analizu dodijeljenih sredstava ovim institucijama i došla do frapantnog podatka. Dakle, ove institucije dobivaju toliko financijskih sredstava da mogu donirati drugima. Dalje, ove institucije dužne su javno predočiti svoje prihode i dobiti. A najvažnije od svega je da su u stanju dokazati cjelokupnoj javnosti države da svojim radom i postignućima nadmašuju i županijske i entitetske okvire.
Čini se da su iz Sarajeva najbučniji da su tamošnje kulturne zajednice, ali i sportski kolektivi zakinuti pri dodjeli sredstava. Je li to tako?
– Slušam to već tri godine. Sve kulturne institucije i udruge koje su se prijavile s projektima, ne za isplatu plaća svojim zaposlenicima, a koje su zadovoljile formalno-pravne uvjete, dobile su financijska sredstva. Mogu razumjeti buku ni oko čega iz dijela sarajevske kulturne scene jer je kultura mnogo širi pojam od nekoliko institucija i udruga koje kontinuirano dobivaju potporu. No, uvjerena sam da su i Mostarska liska, Slovo Gorčina, Ajvatovica, Ljeto u Goraždu, kao i drugi kulturni događaji, važni čak i za sarajevsko poimanje kulture. Čula sam argument da ne može biti važniji neki događaj u Pruscu od događaja u Sarajevu. Itekako može! Ako Sarajevo ima stotine (neki su vrlo upitnih kulturnih kvaliteta) kulturnih događaja, a neko manje mjesto jedva dva, onda i samo postavljanje pitanja lišava pojam kulture i pojam Federacije (da ne kažem BiH) svakog smisla. Opet isti, pogrešan argument iza kojeg stoji samodopadnost najveće sredine. Isto vrijedi i za sport. Sport i uspjeh sportaša odnose se na sve, a ne samo neke. To je najuočljivije na dodjeli nagrada najboljim sportašima, kada priznanja idu i malim i velikim klubovima. Kada vidimo jednog sjajnog dečka iz Mostara Josipa Marića, sjajnu Doru Marušić i druge koji su nositelji zlatnih odličja, onda svaka priča o samo jednom privilegiranom središtu pada u vodu.
Upozorava se i na nedovoljnu transparentnost dodjele sredstava?!
– Sredstva se dodjeljuju putem javnog natječaja. Svi pravilnici, tablice, poslovnici o radu povjerenstava nalaze se na našoj mrežnoj stranici na četiri jezika i jedino smo ministarstvo koje baš sve dokumente objavljuje na mrežnoj stranici te zbog toga na česte upite prema Zakonu o slobodnom pristupu informacijama odgovaramo upućivanjem na mrežnu stranicu.
Zašto se često čini da sredstva ipak idu većim gradovima i institucijama, dok manja područja i manjine ostaju zapostavljeni?
– Prije nekoliko dana napravila sam analizu kako, koliko i komu su sredstva dodjeljivana u razdoblju 2020. – 2023. i 2023. – 2025. Ta će tablica demantirati zlurade komentare o neravnomjernoj distribuciji sredstava. Ima gradova, općina, udruga koji su prvi put dobili sredstva od 2023. do danas.
Kako Ministarstvo sprječava netransparentnost u dodjeli novca? Ima li favoriziranja u odabiru projekata?
– Ima “favoriziranja”, dakako da ima. Favoriziraju se projekti koji su ispunili formalno-pravne uvjete, a ne oni koji su “trebali dobiti”. Nema više “interventnih sredstava” putem kojih su oni koji promaše sva pravila natječaja naknadno dobivali sredstva. Nema više institucija koje su unaprijed favorizirane, nego se “favoriziraju” isključivo one koje dostave kvalitetne i potpune projekte. Nema više dodjele sredstava onima koji su najglasniji da vrijeđaju i napadaju ako im se ne udovolji razmaženim željama, nego se sredstva dodjeljuju prema ljestvici za bodovanje i kriterijima za koje prvi put u povijesti ovog Ministarstva revizija niti je imala prigovor niti je dala preporuku nakon detaljnog pregleda u studenome 2025. godine. Eto, sve bi to bila “favoriziranja”: načela, kriterija, ljestvice vrednovanja i, što je najvažnije, transparentnosti.
Postoji li dugoročni plan za razvoj kulture i sporta u BiH ili se odluke donose ad hoc?
– Naša je intencija osigurati vrhunskim sportašima doživotno uzdržavanje kroz Zakon o uzdržavanju sportaša, a u odluke o utrošku sredstava uključiti najveće događaje iz kulture koji povezuju Europu i svijet te, primjerice, omogućiti arhitektima da konačno i prvi put odu na Venecijanski bijenale i još mnogo toga.
Koje mjere Ministarstvo poduzima kako bi podržao mlade i neafirmirane umjetnike?
– Ministarstvo je prvi put pokrenulo transfer za mobilnost umjetnika s naglaskom na mlade i neafirmirane umjetnike, što se pokazalo kao iznimno uspješan transfer. Pokrenuli smo i druge transfere koji se odnose na ovu grupaciju, kao i podcast emisije koje afirmiraju mlade umjetnike, ali i sportaše, kako bi se za njihova imena čulo i znalo mnogo prije i više nego za imena ljudi iz kriminalnog miljea.
Na kraju, želim istaknuti da me u idućem razdoblju očekuje još mnogo posla na dodatnoj afirmaciji kulture, sporta, kulture stvaralaštva i kulture mladih. Posebnu pozornost nastavit ću posvećivati hrvatskoj kulturi u Bosni i Hercegovini, koja je desetljećima bila sustavno zanemarivana ili svjesno gurana na margine kulturnih politika, često zbog političkih, ideoloških i centralističkih pristupa. Glavni grad i institucije kulture sa sarajevskom adresom moraju konačno razumjeti i prihvatiti činjenicu da je kultura hrvatskoga naroda sastavni i neodvojivi dio povijesti, identiteta i kulturnog nasljeđa Bosne i Hercegovine. Tu se činjenicu ne smije relativizirati, prešućivati ni selektivno tumačiti. Zanemarivanje hrvatske kulturne baštine, suvremenog stvaralaštva i kulturnih institucija nije samo profesionalni propust nego i izravno kršenje temeljnih načela ravnopravnosti na kojima počiva Bosna i Hercegovina. Kultura ne može i ne smije biti talac jedne adrese, jednog narativa ili jednog ideološkog kruga. Ona mora odražavati punu slojevitost društva u kojem živimo. Upravo zato smatram svojom obvezom, kao ministrice koja dolazi iz HDZ-a, osigurati da hrvatska kultura dobije ravnopravan, vidljiv i uvažen prostor u kulturnom životu države, bez isključivanja bilo kojeg drugog naroda ili kulturnog izraza. Ovom prilikom želim zahvaliti svim djelatnicima Federalnog ministarstva kulture i sporta na profesionalnosti, odgovornosti i kontinuiranoj potpori jer bez njihova rada ne bi bilo moguće provoditi ove politike u praksi.
- Oznake:
- Sanja Vlaisavljević