Nova pjesma “Majka Vitežanka” posveta je Mandi Marić, nevinoj žrtvi Domovinskog rata i majci fotografa gRoberta Marića iz Busovače
U sjećanje na svoju prerano preminulu majku, Mandu Marić rođenu Biletić iz Krčevina kod Viteza, busovački fotograf i kroničar Robert Marić objavio je dirljivu pjesmu pod nazivom “Majka Vitežanka”.
Pjesmu je, na Robertovu želju, napisao, uglazbio i otpjevao Petar Strukar, poznatiji kao Viteška lola, čovjek velikog srca koji je, kako kaže Marić, sve uradio besplatno, iz čiste ljubavi i poštovanja.
Manda Marić tragično je stradala 1. studenoga 1993. godine u samom središtu Viteza, dok je vozila bicikl. Poginula je od rafalne paljbe s položaja Armije BiH, kao nevina civilna žrtva, bez oružja, bez krivnje – samo kao majka mlade djece.
„Moja majka će sada živjeti u pjesmi, u srcima moje djece, unuka i praunuka… i dalje dok je naše loze,“ kazao je Robert, ističući kako mu ova pjesma znači više od svega. Dodaje da je pjesma posvećena „Keki Mandi,“ kako su je od milja zvali njezini sumještani, i koja je u mladosti čuvala i samog Pericu Strukara.
„Viteška lola sve je napravio besplatno – napisao stihove, skladao glazbu i otpjevao pjesmu – jer je moju majku pamtio po osmijehu, dobroti i veselju,“ istaknuo je Marić.
Spot koji prati pjesmu snimljen je u Vitezu, Krčevinama i poljima koja su Roberta pratila kroz djetinjstvo, u vrijeme kada, kako kaže, „nije bilo ni jednog objekta tamo gdje je danas PC 96.“
Sjećanje na taj tragičan dan duboko je urezano u njegovu dušu.
„Sahranio sam je krvave glave, do usana zamotanu. Ja sam kucao eksere u sanduk, ja sam je gledao takvu… nisu trebali gledati, ali su htjeli – njena majka, brat i moja sestra. Skinuo sam poklopac da je vide posljednji put. Ja nisam mogao. Rekao sam da ću joj prići kad je ponovo vidim,“ zapisao je Robert u svom potresnom sjećanju.
Petar Strukar, poznat po svom YouTube kanalu Viteška lola, već godinama njeguje duh zajedništva, tradicije i pozitivne energije kroz pjesme i spotove iz svoga kraja. „Na mom kanalu ima mjesta samo za mir, ljubav, poštovanje i veselje,“ poručuje ovaj veseli Vitežanin, koji i ovom pjesmom dokazuje da glazba može biti most između boli, sjećanja i ljubavi.
