Veliki je četvrtak, dan kojim počinju Dani Vazmenoga Trodnevlja, a na taj dan Crkva se spominje Posljednje večere, na kojoj je Isus Krist uoči muke, smrti i uskrsnuća ustanovio Euharistiju i sakrament svećeništva.
U katedralama, kao matičnim crkvama svake biskupije, biskup ujutro slavi liturgiju sa svim svećenicima iz biskupije. Tada se blagoslivlja bolesničko i katekumensko ulje, a posvećuje se i krizmeno ulje te ulje za ređenje svećenika. Nakon biskupove propovijedi svećenici obnavljaju obećanja dana na ređenju, da će vjerno obavljati prihvaćenu službu.
Na Veliki četvrtak navečer, na svečan se način slavi euharistijsko slavlje koje se naziva Misa Večere Gospodnje. Spomen je to na večer kad je Isus sa svojim učenicima posljednji put proslavio židovski blagdan Pashe, i to dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu Misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju.
Nakon Ivanova izvještaja o Isusu koji za vrijeme večere pere učenicima noge, sam predvoditelj slavlja pere noge dvanaestorici odabranih kandidata i tako podsjeća sve okupljene da je Euharistija upućena na život – bratsku ljubav svih kršćana koju trebaju širiti u svijet.
Tada zadnji put sviraju orgulje i zvone zvona. Tek će se ponovno oglasiti na Uskrs. Na kraju misnog slavlja pohranjuje se pričest za sutradan, Veliki petak.
Katolici ulaze danas u duboku tišinu u kojoj vjernik ima prigodu razmisliti o veličini žrtve koju je Isus učinio za svakog čovjeka.
Ono što Veliki četvrtak čini posebnim nije samo liturgija, već i unutarnji poziv na kontemplaciju. Dok je Velika srijeda simbol izdaje, a Veliki petak dan boli, Veliki četvrtak je tren prijelaza, odnosno trenutak kada tišina postaje govor, a kruh i vino znakovi nevidljivog, ali duboko prisutnog.
- Oznake:
- veliki četvrtak