Svatko se toj situaciji prilagodio najbolje kako je znao i dolaskom ljetnih mjeseci velik broj ljudi gajio je nadu da je sve to iza nas. No kako se o virusu još uvijek ne zna dovoljno (bar ne koliko o nekim drugim virusima), kako putem medija i odgovornih osoba često dobivamo kontradiktorne informacije i kako vlada jedno stanje neizvjesnosti, mnogi strahuju od drugog djela godine kada su respiratorne infekcije same po sebi češće. Kako se nositi s cijelom ovom, nama prilično novom i nepoznatom situacijom?
Emocije postoje s razlogom
Prije svega treba napomenuti da sve naše emocije postoje s razlogom. Iako možda nisu sve ugodne, svaka od njih je potrebna kako bi nam dala povratnu informaciju o tome što se događa i sukladno tome potakla nas na reakciju. Primjerice, ako je netko prema nama bezobrazan mi ćemo se naljutiti. Ljutnja nije ugodna emocija no daje nam informaciju da se netko nije dobro ponio prema nama a u isto vrijeme je tu i da onom drugom da do znanja da treba promijeniti svoje ponašanje.
Slično je i kada se radi o strahu. Iako nije ugodan, strah služi da bi nas na neki način obranio od potencijalne prijetnje. Vezano uz situaciju s koronavirusom, strah od zaraze nas je potaknuo da se čuvamo, da nosimo maske, izbjegavamo bliske kontakte i slično. Osoba koja se nimalo ne boji (bilo za sebe ili svoje bližnje kojima bi potencijalno mogla prenijeti virus), vrlo vjerojatno se neće tako ponašati. Dakle, strah ima svoju funkciju i ona je prije svega zaštitna. Ako se kod vas javi strah koji uzrokuje da se ponašate odgovorno prema sebi i drugima, tada je on normalan i na neki način poželjan.
Kada strah postaje loš?
Ako vas pak strah od zaraze paralizira i utječe na vas da ne možete izaći iz kuće, da grozničavo gledate ljude oko sebe koji vam nisu ni blizu i razmišljate tko je od njih bolestan, ako imate noćne more da će se nešto loše dogoditi vama ili vašim bližnjima – tada strah više nije strah već panika.
Iz panike se možete potpuno izolirati od drugih ljudi. Iz panike možete nagomilati zalihe hrane i zatvoriti se u stan. Iz panike možete stalno mjeriti temperaturu i pratiti svaki svoj udah i izdah. Zbog svega navedenog sami sebe ste ograničili, donijeli odluke koje vas možda mogu stajati otkaza a u svakom slučaju sigurno nisu dobre za vaše mentalno zdravlje. A u isto vrijeme vjerojatno se i dalje nećete osjećati sigurno. Zato je važno razlikovati paniku od straha i donošenje odluka iz panike i straha.
Kako si pomoći?
Prije svega ključno je da prepoznate iz čega idu vaše odluke i daljnji tijek misli: u redu je da na temelju provjerenih informacija razmišljate o budućim koracima i razmatrate svoje opcije. Primjerice, ako je broj ljudi zaraženih virusom jako visok, možda ćete se osjećati sigurnije da na posao idete automobilom umjesto da u javnom prijevozu pušete nekome za vrat. Ili ćete pitati kolegicu koja stanuje blizu vas da se povezete s njom. Možda ćete više voditi računa o higijeni ruku i paziti da se ne dodirujete nakon što ste dirali kvake, gumbe u liftu i slično. Sve ove odluke mogu ići iz straha da se ne zarazite vi ili vaši bližnji ali su usmjerene na akciju koja vas neće ograničiti ni paralizirati već će vas štititi. U ovoj situaciji je važno biti fleksibilan i prilagođavati svoje ponašanje ovisno o epidemiološkoj situaciji. Nekome možda ni to neće biti lako, no vjerujem da svatko ima resurse za adaptibilno ponašanje.
