Guča Gora – Sjećajući se sedamdesete obljetnice paljenja i stradanja Franjevačkog samostana sv. Franje u Gučoj Gori, fratri gučogorskog samostana upriličili su u nedjelju, 27.rujna 2015. u klaustru samostana pravi scenski spektakl pod imenom ”Jači od nevolja”.
Tema je bila trostruko stradanje samostana: prvo stradanje lašvanskog samostana u osmanskom osvajanju Bosne potkraj 15 stoljeća. Drugo stradanje i paljenje samostana 1945. koje su izveli partizani. Treće stradanje – progon franjevaca i puka,potpuna devastacija i obeščašćenje crkve od strane pripadnika Armije BiH 1993-1994. Kazališni komad napisao je Fra Velimir Valjan, a scenski su ga doradili gospođa Anela Križanac i gospodin Anto Bilić. Muzičku podlogu i pratnju napravio je Fra Josip Mihael Matijanić, a izveli su ga vrlo uspješno glumci Hrvatskog narodnog kazališta iz Jankovića – Ovčarevo. Pojedine scene komada bile su tako emotivno nabijene da se mnogim gledateljima otela suza niz lice. Povodom iste obljetnice izišla je i nova monografija samostana i župe Guče Gore čiji je autor Fra V.Valjan.
Uvod u kazališni komad bila je izložba radova kipara Marka Gide (1967) iz Travnika. Tema koju umjetnički promišlja Marko Gido jest osoba Fra Marijana Šunjića (1798-1860.) – bosanskog fratra bez granica, graditelja samostana i svjetlonoše kroz teška vremena osmanske Bosne. Promišljajući i oblikujući lik ovog fratra autor se divi njegovoj osobi i osobnosti i u svim izvedbenim varijantama smješta ga na prijestolje kao znak uzvišenosti, kraljevske veličine i neprolazne vrijednosti. Doista, Šunjić to i zaslužuje. Takvim postupkom autor odaje počast tom velikom čovjeku i sugerira svima nama da bolje upoznamo ljude koji se nisu dali nadvladati tamom nego su oduševljeni mogućnostima svjetla obasjavali putove budućnosti.
U svom osvrtu na ovu izložbu g. Marinko Slipac je napisao: „ Dok nas gledaju, ovi likovi Fra Marijana Šunjića meditacijski šute, iako svakog trena očekujemo da će nam se obratiti nekom svojom studioznom biskupskom mišlju, na nekom stranom jeziku, diplomatski, filozofski, pjesnički, ili pak jednostavno, arhaički, kao ujak koji na nedjeljnoj misi obznanjuje puku nevjerojatnu vijest da će graditi samostan i crkvu u Gučoj Gori.“
Izložbu i scenski komad gledalo je oko 400 ljudi.
