U proteklim tjednima učenici OŠ “Busovača” i OŠ “Kaćuni” su imali priliku pisati radove na temu „Busovača kroz vjekove”. Svi sudionici su dobili diplome, dok su novčano nagrađeni sljedeći učenici:
- Aida Husanović
- Lea Krilić
- Nejra Pašić
- Ana Laštro
Jedan od najzanimljivijih je rad Aide Husanović, učenice devetog razreda Osnovne škole “Kaćuni”.
Busovača kroz vjekove
“Busovača zauzima važno mjesto u historiji Bosne i Hercegovine. Historijsko bogatstvo Busovače prenosilo se usmenim putem, kroz legende, ali i kroz pisane tragove i spomenike.
O porijeklu imena Busovača ima više legendi. Kada i danas razgovarate o tome sa starijim osobama, svako od njih ima drugačiju priču. Oni stariji, bliži mitološkom i tradicionalnom, rado će ispričati priču o konjaniku koji je sa brda Hum skokom u sadašnji urbani dio Busovače iskopao busen zemlje, pa po tome Busovača dobi ime. Nama mlađima je ipak nekako bliža teorija da ime potiče od riječi busovati, što znači oglašavati. Ovo značenje ne smatram toliko zanimljivim koliko je zanimljivo i duhovito da sam ja kao mala mislila da je nastalo od engleske riječi bus, što prevedeno na bosanski jezik znači autobus. Autobuska stanica u Busovači je u djetetovoj glavi bila zamišljena kao centar i obilježje Busovače. Na moju veliku žalost, kao i žalost svih onih koji vole i osjećaju Busovaču, u posljednje vrijeme autobuska stanica i jeste postala centar i obilježje Busovače, jer je sve veći broj onih koji svakodnevno odlaze bez namjere da se vrate i nekada opet otputuju u prošlost razmišljajući o nazivu Busovača, terminu busovati, busenje, ili bilo čemu što će ih podsjećati na ovo malo, ali itekako značajno mjesto.
Busovača se prvi put spominje prije tačno šesto pedeset godina kada je stanovnik Busovače prodao petnaest tona željeza. Danas mi to i nije utoliko jasno i pomalo mi je maglovita činjenica da je neko prodao toliko željeza prije 650 godina, pa sam istražila i saznala da su se u Busovači kovali različiti predmeti od željeza, kao što su štitovi, mačevi, oruđe i oružje.
U Busovači je nastala tužna priča o sudbini lijepe romkinje Hanke. Ova priča je dokaz kako se zbog inata i ljubomore i glava može izgubiti. To je bilo vrijeme u kojem je ljubav bila osjećaj zbog kojeg je čovjek spreman na sve. Zbog ljubavi i ratovi su se vodili. Poznati bosanskohercegovački pisac, Isak Samokovlija, napisa o tom događaju dramu po kojoj je snimljen film. To je najljepše djelo, čist dokaz kako je Samokovlija uspio prikazati sredinu u kojoj je živio i vrijeme. Vrlo lijepa vijest je nedavno otvorenje restorana u Busovači nazvan Hanka, koji je, čini mi se, doživio istu sudbinu kao romkinja Hanka, jer je sve manje ljudi u Busovači i sve manje onih koji jedu po restoranima.
Dakle, iako Busovača nije grad koji se može pohvaliti svojom površinom i privredom, zasigurno je grad koji ima zanimljivu i burnu historiju. Busovača je grad koji je napredovao u svakom pogledu i koji se nastavlja razvijati. Busovača je mjesto koje će samo filtrirati historiju, a za sjećanje izabrati mačeve, princeze, kraljice, teferiče, derneke, osmijehe i sreću, a ne nedavnu prošlost koja i danas kreira našu stvarnost.”, rad je Aide Husanović, učenice devetog razreda Osnovne škole Kaćuni.
Izbor radova „Busovača kroz vjekove“ je realiziran kao dio projekta „Trodimenzinacionalnost“ koji je podržan od strane USAID-ovog projekta PRO-Budućnost koji provodi humanitarna organizacija Catholic Relief Services CRS sa partnerima: Caritasom BiH, Institutom za razvoj mladih KULT, Forumom građana Tuzla (FGT), Helsinškim parlamentom Banjaluka (hCA), kao i od UG Princip, Vijeća mladih općine Busovača, OŠ “Kaćuni” i OŠ “Busovača”.
