Srednja škola “Vitez” održala je komemoraciju za iznenada preminulu profesoricu ove škole, Vesnu Šero. Velik broj učenika, kolega iz zbornice, ali i prijatelja te obitelji pokojne Vesne došao je odati joj počast i na komemoraciji, koja je bila vrlo emotivna.
U ime kolektiva Srednje škole, ali i u znak prijateljstva i sjećanja od preminule profesorice Vesne Šero oprostile su se Adrijana Peša, ravnateljica Srednje škole “Vitez” te profesorica Sanja Babić Đulvat.
“Nakon toliko prekrasnih godina koje smo proveli s našom dragom Vesnom, tijekom kojih smo se zajedničkim snagama trudili dati najviše i najbolje od sebe, došao je trenutak da učinimo ono najteže, da u najvećoj tuzi i boli zbog njenog preranog odlaska, zahvalimo na svoj dobroti, snazi i inspiraciji koju nam je darovala.
Draga Vesna, tvoja blaga i odlučna priroda bila je glavni pokretač u suočavanju sa svakodnevnim sitnim, ali i onim krupnijim problemima kojima si pristupila ispravno, moralno i hrabro, a nadasve ljudski.
Sve je počelo 30.srpnja 1978. godine na Putićevu,kada je kao prvorođeno djete u obitelji pokojnih Stanislava i Kate Mišković, donijela veliku radost. Osnovnu i srednju školu završila je u Novom Travniku. 2001.godine je diplomirala na Ekonomskom fakultetu u Mostaru. Od rujna 2007.godine u našoj školi radila je kao profesorica ekonomske skupine predmeta. Slijede godine predanog i odgovornog rada s generacijama mladih ljudi kojima je nastojala prenijeti najbolji dio onog što je kao stručnjak i čovjek posjedovla. Učenici su je smatrali omiljenom profesoricom cijeneći njezinu blagu narav, kao i nadahnuće koje im je sa žarom prenosila.
Draga Vesna, svatko od nas ima samo riječi hvale za sve što smo za sve što smo kao prijatelji i kolege proživjeli s tobom: radovanje običnim trenutcima na velikom odmoru u opuštajućim razgovorima, sitnicama koje život znače i koje nemaju cijenu. Svoj privatni obiteljski život si s ljubavlju njegovala i bila si najbolja mama svojoj Ivi, brižna supruga Dadi, dobra sestra Dragani, Luciji i Draganu.
Draga naša, nisi poklekla ni kada je život izenada okrenuo svoje naličje i postavio te pred teško iskušenje koje si hrabro podnijela i do kraja života ostala dosljedna sebi, hrabra i optimistična. Otišla si u tišini, jer buku nikad nisi podržavala. Jedan pjesnik je rekao da smrt zapravo ne postoji, jer ljudi umiru samo kad ih ljudi zaborave. Draga naša, srce je mjesto gdje zaborava nema.Tvoja obitelj, tvoji učenici, tvoje kolegice i kolege čuvat će uspomenu na drago stvorenje koje je voljelo život. Draga Vesna, tvoj odlazak nam treba i mora biti opomena da budemo bliži jedni drugima, zaboravimo na nesuglasice, pitamo jedni za druge, pazimo jedni na druge, jer smo jedni drugima sve što imamo na ovom svijetu“, kazala je u izuzetno emotivnom oproštajnom govoru Adrijana Peša, ravnateljica Srednje škole “Vitez”.
Vrlo emotivna bila je i poruka profesorice Sanje Babić-Đulvat, koja se sa suzama u očima oprostila od prijateljice i radne kolegice.
“Draga Vesna, u ovom kolektivu proveli smo s tobom godine i godine nezaboravnih trenutaka koji se slažu u kolaž slika. Na svakoj su tvoje divne, krupne oči, vedre ili sjetne, ali uvijek obojene toplinom tvoga srca. I tvoj šapat, i osmijeh, i razgovor kao lijek. Tako dobra, blaga i nježna, kako reče Sreten – naša lakonoga vila.
Bila je istinska sreća imati te za prijateljicu!
Kažem: „Bila“ i ispravljam se: „Uvijek će biti“ – jer zauvijek žive oni koji su druge obasipali pažnjom, dobrotom i razumijevanjem. Zauvijek pamte se svi sunčani, radosni trenuci u hladnoj sjeni nam prisutne smrti.
Nikad ne znamo kad će one doći i uvijek je rano za one koje volimo. Ovaj put i prerano i okrutno. Ništa nismo donijeli na ovaj svijet i ništa nećemo ponijeti osim dobrih djela, ljubavi koja dolazi iz čistog srca. U svijet kamo si pošla i gdje ćemo se sresti – ti nosiš mnogo.
Prate te tamo i naše nježne i tužne misli, tamo u novom, ljepšem boravištu. Naša bol je krik duše, naš gubitak ničim nadoknadiv, osim u tvojoj molitvi za nas, ostavljene u suznoj dolini.
Draga Vesna, lakonoga vilo nježnog srca, i očiju punih sna,
spavaj, spavaj, draga moja, sa očima izvan svakog zla“, kazala je Sanja Babić-Đulvat, opraštajući se tako od Vesne Šero, što je izazvalo snažne emocije kod svih nazočnih na komemoraciji.
Profesorica Marijana Badrov zahvalila se u ime kolektiva Srednje škole “Vitez” svima na dolasku na komemoraciju te napomenula kako je SŠ “Vitez” otvorila knjigu sjećanja, u koju su svi imali priliku upisati oproštajnu poruku, a koja će na koncu biti uručena obitelji preminule Vesne Šero.
