Frano Bakula i Ljubo Tomić već dugi niz godina pješice hodočaste iz Posušja u Međugorje. Ova dva prijatelja, čija su hodočašća postala redovita duhovna putovanja, podijelila su svoja iskustva i svjedočanstva u emisiji “Međugorske minute”.
Frano Bakula: Pješice kroz život
Frano Bakula, suprug i otac četvero odrasle djece, živi u Posušju sa suprugom i sestrom. Njegovo pješačenje iz Posušja u Međugorje počelo je još prije Domovinskog rata, a tih godina postalo je gotovo svakodnevna praksa. U početku je išao sam ili s nekim od obitelji, a ratne godine donijele su mu još veću duhovnu povezanost s tim putem. “Kada je počeo Domovinski rat, nas sedam muškaraca dogovorili smo se da ćemo ići svaki mjesec, barem jednom. U svibnju i listopadu išli smo i po dva puta”, prisjeća se Frano.
Put od 52 kilometra, koji su prelazili pješice, bio je fizički zahtjevan, no Frano ističe kako su im molitve i Božja pomoć uvijek bile na pomoć. S prijateljima molili su Gospinu krunicu i susretali dobre ljude koji su im nudili okrjepu. “Kada bih polazio, uvijek bih rekao: ‘Bože, ti znaš koliko ja ne mogu, a ti sve možeš'”, rekao je Frano, dodajući da su ta hodočašća bila izvor velike radosti i unutarnjeg mira. Do sada je više od 330 puta pješice došao u Međugorje, a iako je sada u 75. godini života, još uvijek je aktivan hodočasnik, zadnji put hodočasteći sa zetom prošle godine na Dušni dan.
Ljubo Tomić: Prvo hodočašće 1982. godine
Ljubo Tomić prisjeća se svog prvog hodočašća u Međugorje koje je poduzeo 1982. godine. No, put prema Međugorju počeo je puno ranije. “Kad sam došao u JNA 1981. godine, nisam ni znao za ukazanje Gospe, jer se o tome nije smjelo pričati. Međutim, glas o ukazanju polako se prenosio, a ubrzo sam bio pozvan na obavijesni razgovor kod sigurnjaka. I tada me pitao: ‘Što je to kod vas, kako se Gospa ukazuje, šeta?'” prisjeća se Ljubo. Upravo je to pitanje, kaže, bilo okidač za njegovu odluku da čim se vrati kući, hodočasti u Međugorje.
Tako je i bilo – Ljubo je prvi put pješice krenuo prema Međugorju oko blagdana Male Gospe 1982. godine. Tih prvih godina, hodočašća su bila ispunjena posebnom radosti i ushićenjem, a Ljubo je nastavio hodočastiti i u Domovinskom ratu, kada su molitve za mir i prestanak rata bile na prvom mjestu. S pokojnim Mladenom Kraljevićem, Ljubo je bio inicijator hodočašća za mir, okupljajući hodočasnike iz Posušja i drugih hercegovačkih mjesta. Ova su hodočašća postala simbol nade i zajedništva, a Ljubo je i dalje redoviti hodočasnik, iako je prošlo više od četiri desetljeća od njegova prvog hodočašća.
Hodočašća kao put duhovne obnove
Za Franu i Ljubu, hodočašća nisu bila samo fizički zahtjevna, već su postala pravi duhovni putovi koji su im donosili mir, snagu i vjeru. Iako su se suočavali s mnogim izazovima na svom putu, nisu odustajali, a njihova su hodočašća postala izvor nade i molitve. Svjedoče o ljubavi prema Gospi i duhovnoj obnovi koju su doživjeli kroz hodočašća prema Međugorju, a njihova iskustva nastavljaju inspirirati mnoge druge hodočasnike.
Ova dva čovjeka, Frano i Ljubo, svojim su životima svjedočili snagu vjere i nade, te su uspjeli prenijeti ljubav prema Međugorju i na buduće generacije hodočasnika. I dalje nastavljaju svoje duhovno putovanje, a njihova hodočašća ostaju simboli molitve za mir, ljubavi i zajedništva.
