Mirovinski sustavi u Bosni i Hercegovini suočavaju se s rastućom krizom koja sve manje ostavlja prostora za odgađanje rješenja. Nepovoljni demografski trendovi, kontinuirano iseljavanje stanovništva i pad broja onih koji uplaćuju doprinose doveli su do toga da je ono što se nekada smatralo dugoročnim izazovom danas postalo kratkoročna proračunska prijetnja.
Sustavi mirovinskog i invalidskog osiguranja u oba entiteta nalaze se pod stalnim fiskalnim pritiskom, a vlasti su sve češće prisiljene tražiti sustavna, a ne privremena rješenja.
Nerazmjeran rast i teret privatnog sektora
Problem nije jedinstven samo za BiH, no institucionalna složenost, fragmentirano tržište rada i visoka stopa neaktivnosti stanovništva dodatno povećavaju rizike. Kako broj umirovljenika raste, a broj radno aktivnih se smanjuje, mirovinski sustavi sve se više oslanjaju na proračunske transfere, brišući granicu između socijalnog osiguranja i socijalne pomoći financirane porezima.
Podaci Federalnog zavoda za statistiku jasno pokazuju dugogodišnji problem strukture zaposlenosti u Federaciji BiH. Javna administracija godinama se opisuje kao prevelika, preskupa i neučinkovita, dok privatni sektor, iako sporije nego što bi gospodarstvu trebalo, nosi gotovo sav teret rasta zaposlenosti.
U 2024. godini u FBiH je bilo ukupno 547.660 zaposlenih. Od toga je 173.013 radilo u javnom sektoru, dok je 374.647 zaposlenih bilo u privatnom, realnom sektoru. U postotcima, to znači 32 % javni naspram 68 % privatni sektor, odnosno oko 46 zaposlenih u javnom sektoru na svakih 100 u privatnom.
Takav omjer znači da se svaka promjena plaća, naknada ili troškova u javnom sektoru izravno prelijeva na cijelu ekonomiju. Iako je privatni sektor brojčano veći, on snosi nerazmjerno veći teret jer upravo iz njega dolazi nova vrijednost kojom se financira i sustav koji ne funkcionira prema tržišnoj logici, već prema proračunskim mogućnostima.
Alarmantna razlika: više umirovljenika nego radnika
Najjasniji pokazatelj neodrživosti nije udio javnog sektora, već odnos onih koji uplaćuju doprinose i onih koji primaju mirovine. U Federaciji BiH trenutačno ima 464.203 umirovljenika, dok je broj zaposlenih u realnom sektoru u 2024. godini iznosio 374.647.
To znači da FBiH ima oko 89.500 više umirovljenika nego zaposlenih u privatnom sektoru. Ova brojka nije tek statistička zanimljivost, već ozbiljno upozorenje. Kada umirovljenika ima više nego radnika koji stvaraju novu vrijednost, svaka gospodarska kriza, pad izvoza, inflacija ili novi val iseljavanja izravno ugrožava stabilnost mirovinskih fondova i javnih financija.
U takvom odnosu snaga pitanje više nije koliko javni sektor košta, nego koliko dugo realni sektor može izdržati taj tempo.
Situacija u RS-u još nepovoljnija
Stanje u Republici Srpskoj dodatno pojačava zabrinutost. Prema podacima Zavoda za zapošljavanje, na dan 31. listopada 2025. u BiH je bilo 315.478 nezaposlenih osoba, dok je prema Agenciji za statistiku BiH u rujnu 2025. zaposleno 853.172 ljudi. Ukupan broj umirovljenika u BiH iznosi 758.203, od čega 290.000 u RS-u i 464.203 u FBiH.
Razlika između broja zaposlenih i umirovljenika manja je od 100.000, što je, upozoravaju stručnjaci, premalo za dugoročnu održivost sustava.
Iako podaci Zavoda za MIO RS-a pokazuju rast zaposlenosti, detaljnija analiza otkriva da se on gotovo u potpunosti odnosi na javni sektor. U posljednje dvije godine u RS-u je u javnom sektoru zaposleno 7.472 novih radnika, dok se broj zaposlenih u privatnim poduzećima smanjuje. Samo tijekom 2025. godine privatni sektor izgubio je 2.137 radnih mjesta.
Ukupno gledano, rast zaposlenosti u RS-u u posljednje dvije godine iznosi manje od 10.000 radnika, ali velika većina tog rasta dolazi iz javnog sektora, što dodatno produbljuje strukturnu neravnotežu.