Europski dan darivanja organa, tkiva i stanica (EDD) obilježava se od 8. do 10. listopada pod temom „Dijeljenje života“. Dok europske zemlje bilježe napredak i tisuće spašenih života, Bosna i Hercegovina se i dalje nalazi na samom europskom začelju kada je riječ o darivanju organa i transplantacijskoj medicini.
Transplantacija jetre ne radi se duže od dvije godine
U zemljama Vijeća Europe tijekom 2025. godine urađeno je čak 45.000 transplantacija. S druge strane, u BiH je u 2026. godini izvedeno svega 16 transplantacija. Transplantacije bubrega rade se tek sporadično te i dalje izostaje kontinuitet – umjesto redovitih zahvata na mjesečnoj razini, dogode se dvije transplantacije u nekoliko dana, a potom slijede mjeseci čekanja.
Situacija je posebno alarmantna za pacijente kojima je potrebna transplantacija jetre, jer se ovaj zahvat u našoj zemlji ne izvodi već više od dvije godine, čime su jetreni bolesnici dovedeni u gotovo bezizlazan položaj. Apsurdnost domaćeg zdravstvenog sustava ogleda se i u činjenici da je u protekle dvije godine u BiH urađeno više transplantacija srca nego jetre.
230 pacijenata na listama čekanja i dalje čeka „poziv života“
Iako Udruženje dijaliziranih i transplantiranih bolesnika FBiH, u suradnji s Donorskom mrežom u BiH te uz potporu Federalnog ministarstva zdravstva, od početka godine provodi intenzivnu kampanju „Da za donorstvo – Da za život“, pomaci na terenu još nisu vidljivi onima kojima su najpotrebniji. Unatoč tome što i Ministarstvo civilnih poslova BiH već dvije godine nastoji približiti našu zemlju članstvu u Eurotransplantu, oko 230 pacijenata na listama čekanja i dalje svakodnevno strepi u očekivanju tog najvažnijeg poziva u životu.
Stopa smrtnosti u BiH je izrazito visoka – svake godine na dijalizi umre oko 400 pacijenata. U zemljama Vijeća Europe u 2025. godini umrla je 6.626 osoba koja nije dočekala potreban organ.
Šansa da nam zatreba organ je 20 puta veća od šanse da budemo donor
Darivanje organa je bez sumnje vrhunski čin humanosti i herojstva. Međutim, priču o donorstvu uvijek treba sagledati iz dva kuta – iz pozicije donora, ali i iz pozicije primatelja. Službene statistike neumoljivo pokazuju da je čak 20 puta veća vjerojatnost da ćemo tijekom života oboljeti i trebati organ za transplantaciju, nego da ćemo dospjeti u situaciju da budemo donori.
Zbog toga je otvoreni razgovor o ovoj temi prijeka potreba cjelokupnog društva. Važno je o svojoj odluci razgovarati s članovima obitelji, jasno izreći svoj stav i donijeti odluku o tome želimo li u slučaju najgoreg scenarija spasiti nečiji život. Ako je odgovor potvrdan, najvažnije je da to znaju naši najbliži, a značajan i simboličan korak je i potpisivanje donorske kartice.