Drago Hrstić iz Gornjeg Graba kod Ljubuškog prošao je životni put koji je teško sažeti u nekoliko rečenica – od djetinjstva obilježenog glađu i teškim radom, preko Austrije i Njemačke, sve do četiri godine provedene na američkom brodu i plovidbe svjetskim morima.
U reportaži novinara Marija Brkića za Glas Hercegovine, Drago je ispričao brojne detalje iz svog života, prisjećajući se posebno teškog djetinjstva.
Tri godine gladi
Drago je rođen 30. srpnja 1944. godine i odrastao je u obitelji s brojnom djecom. Kao dječak, u vrijeme radne zadruge, morao je raditi na zemlji i brati pamuk.
Posebno se prisjeća razdoblja kada je njegova obitelj gotovo tri godine živjela u velikoj oskudici.
„Nikad u životu mi nije bilo teže nego tada. Dijete nema što jesti“, prisjetio se Drago.
Prema njegovu svjedočenju, nestašica hrane bila je toliko velika da su u jednom razdoblju jeli i travu.
Jedna od uspomena koju posebno pamti vezana je uz nekoliko šaka kukuruza koje je uzeo od oca i potajno posadio na obiteljskoj zemlji. Ustajao je u četiri sata ujutro kako bi ga posadio, nadajući se da će obitelj napokon imati nešto za jelo.
Kukuruz je uspio niknuti, a krajem studenoga obitelj ga je obrala. Neposredno prije Božića od njega su pripremili kruh i puru.
Poštenje mu otvorilo vrata u Austriji
Nakon odsluženja vojnog roka u mornarici, Drago je otišao u Austriju, gdje je u početku teško pronalazio posao.
Jednog dana pronašao je na snijegu zlatni nakit i sat. Umjesto da ih zadrži, odnio ih je policiji. Procijenio je da su tada vrijedili između 300 i 500 maraka.
Prema njegovim riječima, upravo mu je taj postupak promijenio život. Policajac mu je pomogao pronaći posao na kojem je kopao rupe za električne stupove.
Drago tvrdi da je tijekom devet mjeseci rada zaradio 33.000 maraka, što je za tadašnje prilike bio velik iznos.
Zarađeni novac dao je roditeljima, a potom otišao u Njemačku, gdje je godinama radio na građevinskim poslovima.
Četiri godine plovio svjetskim morima
Nakon povratka iz Njemačke školovao se za kuhara i konobara u Makarskoj, a potom se u Trstu zaposlio na američkom brodu.
Na svjetskim morima proveo je četiri godine, a posebno pamti putovanje iz 1984. godine, kada je brod na Pacifiku zahvatilo snažno nevrijeme tijekom plovidbe iz New Yorka prema Japanu.
Drago se prisjeća golemih valova i teških trenutaka na brodu. Prema njegovu svjedočenju, valovi su dosezali visinu od čak 35 metara, a brod je pretrpio velika oštećenja.
Posebno je zapamtio i susret s kapetanom Franom Orebovićem, koji ga je u jednom trenutku zabrinuto pitao hoće li se brod potopiti.
„Nećemo, nećemo, Frano, nemoj plakat“, odgovorio mu je Drago.
Unatoč nevremenu, nastavio je raditi kao konobar i posluživati članove posade. Brod je na kraju stigao do Japana, no iskustvo s Pacifika bilo je toliko snažno da je odlučio prestati ploviti.
Danas živi od zemlje koju sam obrađuje
Nakon povratka u Hercegovinu 1984. godine Drago se više nije vraćao na rad u inozemstvo.
Danas živi sam u rodnom Grabu, gdje obrađuje zemlju, uređuje okućnicu i uzgaja voće i povrće. U vrtu ima grah, blitvu, špinat, smokve, trešnje, višnje, šipke i druge kulture. Dio uroda prodaje.
Iako je desetljećima radio u Austriji, Njemačkoj i na brodu, kaže da danas nema mirovinu.
Iza njega su desetljeća rada, brojna putovanja i iskustva koja je teško zamisliti, ali se na kraju vratio u rodni kraj.
„Zato što sam svakome gledao pomoći, a sebi nisam baš“, rekao je Drago osvrćući se na svoj život.