Konzervativni aktivist i suosnivač organizacije Turning Point USA, Charlie Kirk, ubijen je u srijedu tijekom javnog događaja na Sveučilištu Utah Valley. Imao je 31 godinu.
Prema informacijama američkih medija, nepoznata osoba ispalila je jedan hitac koji je pogodio Kirka dok je sudjelovao na debati na otvorenom u sklopu svoje turneje The American Comeback Tour. Policija Sveučilišta Utah Valley odmah je evakuirala zgradu, a potraga za počiniteljem je u tijeku. Dvoje ranije privedenih nije imalo veze sa zločinom i ubrzo su pušteni na slobodu.
Na događaju se okupilo oko 3.000 ljudi, a sigurnost su osiguravali policajci i Kirkov privatni osiguravateljski tim. Prema navodima istrage, hitac je najvjerojatnije ispaljen s krova Losee Centra, zgrade koja služi studentima.
Smrt mladog konzervativca izazvala je snažne reakcije diljem Sjedinjenih Američkih Država. Bivši predsjednik Donald Trump poručio je da je Kirk bio „veliki i legendarni” te da je imao „srce mladih SAD-a”. Sućut je izrazio i potpredsjednik SAD-a JD Vance, koji je opisao dugogodišnje prijateljstvo s Kirkovim i njegovu ulogu u jačanju Trumpova pokreta.
U glavnom gradu Utaha, Salt Lake Cityju, istoga dana održano je bdjenje na kojem su se okupile stotine ljudi – predstavnici vlasti, republikanci i demokrati, građani i simpatizeri – ujedinjeni u osudi političkog nasilja.
Istragu vodi FBI u suradnji s lokalnim vlastima, a svi resursi su, kako navode, usmjereni na pronalazak i uhićenje počinitelja.
Charlie Kirk ostat će upamćen kao gorljivi i kontroverzni politički komentator čiji je rad obilježio konzervativnu scenu u SAD-u, ali i kao osoba koja je mladima nudila platformu za raspravu i političko djelovanje.
”
[HRABRI CHARLIE]
Svijet od uvijek mrzi one koji ga podsjećaju da postoji nešto važnije od svijeta. Mrzi svjetlo jer su mu zla djela nastala u tami. Mrzi istinu jer je laž utješna. Mrzi vječnost jer mu ne dopušta živjeti samo u sadašnjosti. Mrzi dobrotu, jer od nje nema koristi. Mrzi poniznost jer ona ne dolazi od čovjeka. Mrzi svetost jer je dokaz da se može živjeti drugačije. Mrzi ljubav jer se ona žrtvuje. Mrzi Boga jer čovjek više ne može kreirati svoja pravila.
Charlie Kirk je volio sve ono što je svijet mrzio. Ovaj je neustrašivi mladić hrabro i beskompromisno ulazio u borbu sa svijetom. Bezbroj videa u kojima odgovora na otrovne pitanja puna mržnje mogu se lako pronaći i i u njima se vidi nešto što današnja kultura ne može podnijeti. Mirnoću i sigurnost čovjeka koji zna da ne brani sebe, nego nešto više od sebe. U trenucima kada su se pitanja pretvorila u paklene predstave bijesa ostao je čvrst i po tko zna koji put objašnjavao zašto je obitelj važna, pobačaj zlo, Bog ideal, promiskuitet razoran, snažni muškarci cilj, a promjena spola nemoguća. U njegovim riječima nije bilo mržnje, samo snažna želja za istinom.
Mogao je imati miran život da je šutio. Kao što imaju miran život skoro svi kršćani na svijetu. Mogao je ostati kod svoje kuće i brinuti se za svoju ženi i dvoje djece. Mogao je privatno živjeti svoju vjeru koja nikoga ne bi izazivala. Ali je znao da je šutnja oblik pristanka i zato jer radije izabrao „nemir istine“ nego „mir laži“ i time pokazao da ljubav prema obitelji ne znači izbjegavanje borbe nego upravo razlog da se za nju bori. Borio se za svoju obitelj i za obitelji svih onih koji su izgubili glas ili ga žele držati za sebe. Borio se za prava djece da ne odrastaju u iluzijama nego u istini, ne u mržnji nego u ljubavi. Znao je da njima moramo ostaviti bolji svijet nego onaj u kojem smo mi odrastali. I zato nije mogao šutjeti.
Njegova veličina nije bila u tome što je mogao pobijediti u raspravi nego što se nije bojao izgubiti sve zbog Isusa Krista za kojeg je svjedočio. Bio je spreman dati sve, ugled, prijatelje, mir i ako bude trebalo, čak i život. Trebalo je.
A mi koji čitamo ove retke? Gdje smo? Hoćemo li se diviti hrabrom Charliju ili ćemo i mi biti hrabri znajući što nas čeka? Svijet će uvijek tražiti privatne kršćane koji šute, ali Krist nije došao osnovati neki privatan klub nego vojsku svjedoka. To je teško i cijena je za svjedočanstvo visoka, ali tješimo se da koliko god toga izgubili nećemo biti poraženi jer znamo da konačna pobjeda pripada Kristu. Zato je žrtva Charlija Kirka nije poraz nego sjeme za tko zna koliko novih Charlija. Nema plodnije biljke nego one koja je zalivena krvlju. A svijet, koliko god mrzio svjetlo, istinu i ljubav, ne može ugasiti ono što dolazi od Boga. Naša je zadaća stajati čvrsto, znajući da posljednja riječ nije mržnja nego ljubav, nije tama nego svjetlo, nije smrt nego uskrsnuće.
Hrabri Charlie, počivaj u miru!”
Danijel Maljur
